događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Slavko Žebić
Osam godina svojega postojanja obilježila je Šokačka grana velikim posijelom, a tek dan, dva poslije i Revijom ruha i rukotvorstva, te navijestila novi ciklus projekata, naslovljeno kao „Šokački suvenir Osijeku VII“.
Pedesetak članova Grane, od najmlađih do najstarijih, prikazalo je suvremenu primjenu tradicijske vještine, od starovinskih nošnji i narodnoga ruha do modernih, urbanih, suvremenih odjevnih predmeta.…
Iz naše arhive. Ovaj post objavljen je prvi puta 18. siječnja 2009.
Emil Cipar
Vruće brodsko ljeto. Vratih se iz Njemačke, gdje sam boravio neko vrijeme. Tamo mi je bila potrebna jakna. Teško je sada nekoga u Brodu uvjeriti da je to istina. I nije mi do nekog uvjeravanja. Traži se hladovina …što deblja to bolja.
Sjedim u jednom od brodskih kafića. Moj sugovornik je Marko. Marko već 36 godina živi u Australiji. U Brodu je samo u prolazu. Došao na groblje …pokazati djeci…
Branka Kandić Splavski
Još od davnina, u nekim ženama živi po jedan mali vuk.
Eto, rode se s njim.
Tako je sićušan i majušan da stane u krvne žile i zajedno s krvlju juri i šeta cijelim ženinim bićem.
No, iako je on sitan, njegova vučja narav nije. Ona nema dimenzija i velika je kao cijelo njezino tijelo, pa i veća!…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Je bogami prav za prav ovu štoriju san bi zaudobi i da me moj sin pomorac ni podsjeti možda nebi o njon napisa njanka slovo.
Kako smo dok su dičica bila mala uvik litovali u Opuzen na najlipjoj riki na svitu Neretvi, a u Neretvu jema i puste ribe normalno je da se ta riba i lovi.
Ja ka strastveni ribolovac od mali nog san i moju dicu vodija sa sebon u ribarščinu kako na more i to nigdi drugo vengo na ušče…
piše: Jasna Lovrec
Za hladnih, maglovitih zimskih dana, zaželim što skoriji dolazak proljeća, pogled na drveće, cvijeće i voćke u cvatu. Razmišljam o njihovom značaju i važnosti za opstanak ljudske vrste, te o mitološkim vjerovanjima Hrvata o drveću. Opisat ću samo nekoliko izdvojenih primjera iz mog najbližeg okruženja iako i najmanja travka zaslužuje koju riječ o sebi pa bismo trebali na svakom slobodnom četvornom metru zasaditi pokoju biljku.
Možda je sad vrijeme da isplaniramo gdje ćemo u proljeće još…
Piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo judi moji mislija san da nikad neću za svoga burnega života doživit da se judi i cila država karaju oko tega kad dica smidu činit one stvari i bome kako.
Najprin nisa misli da ču napisat o temu njanka jednu rić ma vrag mi ne da mira i moran reć par besid oli puknit.
Moran odma priznat da mi se jako sviđa ka karakteran čovik ovi ministar Jovanović iz SDP-a. Nako stamen bez dlake na jaziku i…
piše: Emil Cipar
Čarobni, fascinantni svijet gljiva malo koga ostavlja ravnodušnim. Svi smo na neki način susreli s njim jer gljive su vrlo rasprostranjene ima ih nekoliko milijuna vrsta i podvrsta.
Gljive nisu ni biljke ni životinje. One pripadaju svome carstvu, Carstvu gljiva, a njihov svijet je čaroban i fascinantan.
Od ranog djetinjstva sam se susretao s gljivama. Moja baka ih je skupljala …ne iz hobija nego iz nužde. Živjelo se tada siromašno u…
–Ma u mene ti sestra sve to popisala. Uzela lijepo komad papira i sve popisala …ko je kome jetrva, ko zaova, ko pašanac, ko šura ko daidža, ko amidža…
Razgovor za susjednim stolom je glasan, ne možeš ga izbjeći, a ni u novinama ništa zanimljivog.
-Ma znaš …u nas ti je to malo zajebato. U mene sestra se udala za mog šuru, pa mi onda on dođe zet, a moja žena njoj zaova …nije…
Branka Kandić Splavski
-Donesi mi danju zvijezdu, rekla je šapatom. Tiho kao da je šušnuo tek klas pšenice.
I on pođe. Odmah pođe pretvorivši se u tamnu lastavicu.
Zaleprša i vine se visoko, visoko k nebu, i to zazvuči kao brujanje harfe.
I zaista joj donese dvije sićušne, blistave zvijezde, ne veće od…
piše: Emil Cipar
SLAVONSKI BROD – Burek je omiljeni fastfood u Hrvata, pa tako i u Slavonskom Brodu. Ima ga u svakoj pekarnici u različitim varijantama.
Ne bih smio baš često jesti burek, ali ponekad ipak „zgriješim“ i dopustim si biti slab. Savjest mi umiruje činjenica da sam ipak pojeo najbolji burek u gradu, jer ga gotovo uvijek kupujem kod čika Cvetka, iako on nije više među nama. Okus isti kao i prije 50 godina, jedino je „čika Cvetkova“ burekdžinica sada na drugom…