događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Pita me unuk što je to logika. Pokušavam mu objasniti matematički racionalno:
„Ako je A jednako B, onda je B jednako A. Ako A nije C, onda ni B nije C.“
Gleda me bijelo i nije mu na kraj pameti uključiti moždane vijuge pa mislim da mu pojam logike mogu najbolje objasniti na primjerima društvenog i političkog života, jer tamo logike najviše ima. Zar ne?…
piše: Marija Juračić
Počela je nastava i moj se unuk upravo vratio iz škole. Pitam ga kako je protekao prvi dan nastave, a on se raspričao:
„Na ulazu u školu su mi pošpricali tenisice nekim dezinficijensom, a i ruke sam morao dezinficirati. Kako razred nije dovoljno velik da bismo održali propisani razmak, svi smo stavili maske. Onda nas je razrednica lijepo pozdravila i svima nam poželjela sreću. Rekla nam je da će nam trebati. Govorila je o radu u ovoj školskoj godini i sve je bilo u redu.“…
piše: Ruža Silađev
– Evo, ovo je, majko moja, bolnica u kojoj tvoj bolesni sin leži već tri nedilje. Vidiš li kolika je ovo zgrada? Tu nas ima četiri stotine nevoljnika. Bolnica Kečkemet, 3.08.-
Napisano je na poleđini ove razglednice odaslane iz Kecskemeta, grada u Mađarskoj, tijekom Drugog svjetskog rata, za Sontu, samohranoj majci Brigiti Đanić, Solarovoj (23.IX 1898-15.V1987).
Sonćani su je poznavali kao Birđu, a ja osobno, kao baba Birđu.…
piše: Marija Juračić
Pita me unuk što znači riječ bagra. Ne znam kako mu to objasniti, a ne razoriti iluziju humanog, uređenog, pravednog društvenog poretka, pa dajem uopćeni odgovor:
„Evo ti primjer. Ti ideš u školu punih 12 godina da stigneš do fakulteta, učiš, stalno te testiraju, ocjenjuju, provjeravaju dok ne dođeš do diplome. Bagra to ne radi. Bagra dobije ispitna pitanja, a ponekad ni to, već joj se samo ocjena upisuje u indeks… …
Iz naše arhive/ objavljeno 20.06.2014.
piše: Stanka Sršen
T je bio dvogodišnjak kad je njegov otac otišao u daleku Argentinu. Što je to? Mali T sa dvije godine nije mogao znati, nije mogao znati ni da su to bile godine odlazaka „trbuhom za kruhom“.
Otac je otišao, ostali su glad i neimaština kao turobna svakodnevica, kao stalni gosti trošnoga doma. Trebalo je nahraniti osmero malih, gladnih usta pa se odlazak na rad činio kao najbolje rješenje. Možda i jedino za oca koji vjeruje da će radom steći bolji život svojoj obitelji.…
IZ NAŠE ARHIVE …objavljeno 20.07.2011.
Pravi biseri Jadrana
piše: Darija Mataić Agičić
Postoje zadnji tragovi niski sutona u kojima rijetka svjetla po kućama postaju putokazi. Uz ceste zgušnjava se mrak. Zatvara se more, a usidrene stoje samo kuće. Brišu se rubovi vidljivih zidova. Njihova sidra kao da postaju staništima koralja. Već dugo ih ni vali ne pomjeraju. A i kamo bi?
Bezbroj zvijezda odsjeda na otoku koji kao da su i rijetka spominjanja ponekad zaboravila naspomenuti.…
Marica Žanetić Malenica
Šapnula mi je noćas u snu muza
da mogu bit’ koralj il’ plankton što plovi
bodljikavi ježinac il’ opaka meduza
hobotnica što pipcima plijen vješto lovi.
Mogla bih, reče mi, bit’ i neka od riba
dubine modre vješto svladavati
i dok uzbibano more nježno me ziba
u kolijevci od trave mirno spavati.…
piše: Marija Juračić
Pita me unuk jesam li ikada bježala iz škole. Ne želim mu dati neko buduće opravdanje u stilu – i nona je to činila – pa pribjegavam laži sjećajući se onih divnih sedam dana na plaži u vremenu kada je more još toplo, a gužvi nema, jer se svi nalaze ili na poslu ili u školi. Manje mi je drago sjetiti se reakcije moje stare kada je stvar isplivala na površinu.
„Da, djeci je mjesto u školi“, potvrđujem ministrovu mudru opasku, …
piše: Julijana Matanović
U današnjem vremenu mutnih vrijednosnih ljestvica, u vremenu krhkih granica razvučenih između dobra i zla, ljubavi i mržnje, zdravlja i bolesti, i prostoru ismijanih emocija, jedino svjetlo je vjera u neuništivu ljudsku dobrotu.
Između riječi dobrota i riječi volontiranje, može se staviti znak jednakosti. Jer, volonteri prelaze, kako je moja baka govorila, s riječi na djelo.…
Dok sam vas tijelom svojim rađala