događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Kaže mi zet da se negdje u Americi nekakav tip prijavio policiji jer je ubio svog imaginarnog prijatelja. Pitam zeta, čime je taj tip počinio zločin i kako se riješio tijela. Zet me gleda u nevjerici pa ponavlja da je prijatelj bio imaginaran.
„Pa što s tim?“ pitam,“ zločin je zločin i red je da čovjek za njega odgovara.“
„Ali, punice, nema tijela jer nije bilo ni prijatelja. Nije postojao.“…
piše: Bosiljka Schedlich
U Berlinu mi je sve išlo od ruke. Brzo sam učila, upijala jezik, kulturu. Moja majka je govorila: Sve možeš, što zaista hoćeš! Često mi je bila u mislima.
O svom novom životu pisala sam susjedima, barba Vinku i teti Boženi. Oni su se radovali što posjećujem koncerte i operu. Opisivala sam im grad koji su oni bolje poznavali od mene.
Iako nikada nisu bili u Berlinu, spominjali su muzeje i galerije koje…
Suvremena komedija u dva čina/ II. ČIN
tekst: Marija Juračić
Ristićeva kancelarija. Ulazi Ristić, baca šešir na vješalicu. Promašuje, Podiže ga i sjeda za svoj stol. Rasteže se i viče:“ Anđooo! Kavu molim! Ali ne onu od jučer. ( Kako mu nitko ne odgovara, dere se iznova.) Anđooo, kavu! Znaš da ne mogu funkcionirati dok je ne popijem. ( Kako se opet nitko ne javlja, mrmlja za sebe.)
RISTIĆ: Pa gdje je ta cura? Skoro će 9, a nije ništa ni javila. Morat ću joj odbiti od plaće, jer reda mora biti. Ti mladi si svašta…
piše: Marica Žanetić Malenica
U svijet rada ušla sam kao ekonomistica. A želja mi je bila da uđem kao profesorica jezika i književnosti ili novinarka.
Kažu da novac ne donosi sreću, ali njegov nedostatak u našem obiteljskom budžetu uskratio mi je sreću da studiram ono što volim i za što imam prepoznatljiv unutarnji poriv.
Tako je najbolja maturantica svoje generacije jedne prestižne splitske gimnazije, jedina čiji je maturalni rad bio iz…
piše: Marija Juračić
Danas ću vam nešto šapnuti o našem predsjedniku Vlade. Susrećem ga u zadnje vrijeme u mom malom primorskom gradiću gdje se nitko ne bi uzbudio ni da se Marsovac spusti među nas. Mislili bismo da je to onaj Francuz koji je na flyboardu preletio La Manche.
Predsjednik pije kavu u „mom“ kafiću, kupuje namirnice na istoj tržnici. Vrijeme odmora provodi onako kako ja provodim cijelu svoju penzionersku godinu. Jedino ne pliva na istoj plaži, onoj na…
piše: Marija Juračić
Ovih se dana pobuniše zdravstveni djelatnici i zamislite – traže veće plaće. Ne znam od kuda im tolika drskost?!
Znaju li oni da nam nedostaje 12 000 medicinskih sestara pa zahvaljujući toj sretnoj okolnosti sa silnim prekovremenim satima mogu zaraditi i 1000 eura na mjesec?
Ustvari, mogu i više, jer nije nužno da nakon redovnog posla idu svojim obiteljima. Nađe se u svakoj zdravstvenoj ustanovi poneki …