KARTA ZEMLJE BOSNE

Julijana Matanović
20_2Na zidu Magdalenine sobe obješena je karta svijeta. Svjetlo je usmjereno prema Australiji, da bi gimnazijalka lakše pronašla njezine otočiće, rijeke, gorja, gradove…

I dok s papirića na kojem su popisani pojmovi, tražim one najmanje poznate i izgovaram: „ A sad, nađi rijeku Eyre, a sad Greyovo gorje“, prisjećam se pitanja što sam ga prije dvadeset i tri godine postavila tadašnjem predsjedniku Bosne i Hercegovine.…

više

MOJE MALENO SELO

piše: Dubravka Lisak
Kašina je bila, i vjerujem još uvijek jest, pitoreskno seoce s mnogo interesantnih likova. Patila je od sindroma malene sredine, i koliko god sam žudjela za širokim prostranstvima svijeta, ona mi je pružala sigurnost i predvidljivost malograđanske sredine.

Naravno da sam te malograđanštine postala svjesna tek na prvoj godini studija, što će biti mnogo godina kasnije, družeći se s uglađenom zagrebačkom djecom. Ali tada, ona je bila sav moj svijet i podlegla sam joj iz čistog naslijeđa.…

više

MOJA MALA BALERINA

piše: Marica Žanetić Malenica

Prvo tri puta žmirkaju, potom se i gase. Sjedim po sredini osmog reda partera i čekam da netom oživjeli mrak ubiju svjetla pozornice splitskog kazališta. Odavno nisam bila na nekoj baletnoj predstavi. A išla sam redovito, išla sam i dva puta tjedno prije petnaestak godina. I gledala po nekoliko puta u sezoni isti balet.

Bilo joj je šest godina kada sam, poput mnogih nadobudnih majki, i ja htjela neku aktivnost za svoju mlađu kći. Neku koja će razvijati njezinu gracioznost, lijepo držanje, pravilan hod… …

više

LOŠA ZAMJENA

piše: Bosiljka Schedlich
Siječanj je 1969. Već sam tri mjeseca u Berlinu. U pola četiri posao je gotov. Niz široko stubište radnici, uglavnom žene, naviru prema dvorištu i tamo se utapaju u vlažni, sivi suton. Hladna magla lijepi se na lice.

Uza zid tvorničke zgrade momak i djevojka dijele letke. Pozivaju na demonstracije u znak sjećanja na ubojstvo Rose Luxemburg i Karla Liebknechta prije 50 godina.…

više

SVE KIPI U NAŠOJ KUHINJI

piše: Marija Juračić
U političkoj kuhinji Lijepe Naše, vrije! Svi su se lonci užarili, kipe, a neki su i prekipjeli. Situacija podsjeća na onu narodnu: „Rugao se lonac loncu, a oba su crna.“

Jedan gospodin, koji  je izgubio glas u svakom pogledu, spočitava kiks u raspodjeli dobara gospođi, koja glas još ima, ali je nejasno ima li potporu glavnog kuhara.

Škrta je i htjela je uštedjeti, namjerno i tendenciozno, neoprostivo. Nije ona kao on, koji je najbliži najvećoj kesi pa svima daje, a posebno onim bogatima. Njima se otpisuju dugovi, jednako kao i  „raji sitnoga zuba“.

više

VELIKA KUHINJA

piše: Marija Juračić
U mojoj obitelji ni izbori za europski parlament ne mogu proći bez duboke političke analize.

Moj zet veli da su ga izbori  u Lijepoj Našoj podsjetili  na onaj stari  vic o jednom davnom ratu u kojem dvije sukobljene strane, s promjenjivom ratnom srećom, osvajaju nekakvu šumu.

Jednom su jedni, a drugi put drugi gospodari šume, dok nisu dosadili i bogu i vragu pa je došao lugar i sve ih rastjerao.…

više

LJETOVANJE

piše: Dubravka Lisak
Svakih nekoliko godina, roditelji bi me poslali sa školom na ljetovanje. Kao obitelj, svako ljeto smo bili na moru, ali s obzirom da sam bila odličan učenik, nekih godina škola bi me nagradila s ljetovanjem preko Crvenog križa, a nekoliko godina roditelji su mi priuštili da dva tjedna provedem u Novom Vinodolskom, u dječjem odmaralištu.

Bila je to odlična prilika da kao dijete koje potječe iz malenog sela pokraj Zagreba, vidim „malo svijeta“.…

više

BRUDET MOGA ZETA

piše: Marija Juračić
Danas smo moja kći i ja malo zakasnile na ručak želeći odgoditi neminovno. Kuhao ga je moj zet, jer on uživa u pripremanju i kuhanju brudeta. Nije bio zadovoljan našim kašnjenjem, a ja nemam srca reći mu da mi se njegov brudet ne sviđa.

Ima previše sastojaka koji me podsjećaju na našu političku scenu, a kad već skupo plaća tu silnu ribu i plodove mora, mogao bi bar napraviti bolji izbor. Ugledati se na naš puk, koji već tradicionalno zna koga izabrati.…

više

NA CESTI

Iz naše arhive …objavljeno 29.05.2011.

NA PUTU
piše: Marijo Glavaš

 

Još samo jednu godinu. Zlatko je to prvi put rekao prije dvanaest godina. Djeca su već davno krenula u školu, Ante je osmi, Ljubica peti razred i otac im na početku svake školske godine kaže da dobro uče jer još samo jednu godinu su tu i moraju ponijeti dobre ocjene u Hrvatsku. Ante je vrlo dobar. Ljubica ima odlične ocjene. Zlatko već godinama djeci na početku školske godine u torbu s knjigama stavlja i jednu te istu rečenicu. A djeca vjeruju u rečenice.…

više