događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Pismo iz Beča
S nastavkom posla u Bosanskom Brodu nije bilo nikakvih problema. Nakon nekoliko dana stiglo je pismo iz Beča u kojemu mi Kanadska ambasada javlja da mi se ne dozvoljava useljenje jer predstavljam opasnost, a ako doputujem u Kanadu da ću biti prisilno deportiran.
Premda sam sa sigurnošću očekivao pozitivno rješenje, nisam bio…
piše: Marija Juračić
Ne, ne pišem o školama čiji su učenici dobili tablete, jer oni su samo sredstvo rada.
Pišem o sadržaju školskih programa koji su tako koncipirani kao da na kraju osnovnoškolskog učenja trebaju stvoriti potpune intelektualce. Ili neznalice? Vi odlučite.
Ne znam, sjećate li se kako sam vam pričala da je moj unuk želio tužiti državu. Zbog škole. Zbog toga što se rodio pametan, a ona…
piše: Ruža Silađev … Iz knjige “Divani iz Sonte”
Na Novu Godinu se valja uranit. Pomolit se Bogu za srićan početak. Čestita se svima u kuće, a i ka’se kudgod krene. Jel, kako se započme nova, taka će bit cila.
Valja bit vesel i vridan. Sve kako radiš ispočetka, tako će ti bit i na kraj. Pomest sokak, pa će ti cile godine bit čist! Pomest kujnu, al tako da je meteš obratno neg svaki dan. Od vrati prama ‘nutri. Da sriću ne pometeš napolje, neg da ostane ‘nutri.…
piše: Ruža Silađev… Iz knjige “Divani iz Sonte”
Ka’ dojde Silvester svi u čestitanje jedni drugima. Svako volji da mu prvi dojde muški u kuću, bilo šta da se čestita. Čestiti vam svršetak stare godine! Jako je dobro čestitat mlađi starijima. Dica ocu i matere, zetovi didacima i bakama, snaje starovima i majkama. Da se pokaže da je mladeži drago što su stariji još jednu godinu svršili i da jim nova ope stiže.
Pripovida se od večernje koja će bit pridveče. Iščekiva se ona jako ti dana, da se čuje koliko se rodilo i kaki, koliko žencki, koliko …
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Sofija
Olgin brat Predrag je ubrzo nakon rata iz Makedonije pobjegao u Grčku, a zatim je emigrirao u Australiju, dobio državljanstvo, pa posao kod Siemensa i izvrsno se snašao. Nakon dugo godina bio je doputovao u Skoplje, pa smo se dogovorili da u sedmom mjesecu skupa idemo na godišnji odmor u Tursku.
Stoga smo mi kolima prvo otputovali u Skoplje, a zatim preko…
piše: Ruža Silađev...iz Knjige “Divani iz Sonte”
Posli prvoga dana Božića dolazi sv. Stipan, pa sv. Ivan i… osvanu Mladinci.
Rano ujtru nas mater sve izbuni. Lati mali prutić i polako do našega kreveta. Otkrije dunju i malo ko forme nas šiba prutićom po turu.
– Živ i zdrav bijo, živ i zdrav bijo! Ajte, dice, triba slamu iznašat! Da ne budemo zadnji.…
piše: Marija Juračić
Vrijeme uoči Božića je vrijeme kada naprasno postajemo bolji ljudi. Odjednom, ne vidimo trun u oku bližnjega svoga, susjede ljubazno pozdravljamo, pitamo ih za zdravlje.
Prometna nam se kultura poboljša pa ne psujemo zbog oduzete prednosti, ne smeta nam graja dječurlije u dvorištu iako te dječurlije odavno nema, jer su je otjerali naši limeni ljubimci, čak nam ne smeta ni susjedov sin koji uporno baca petarde raznih veličina.…
piše: Ruža Silađev… Iz knjige “Divani iz Sonte”
Dvajstčetvrti december. Oma ujtru rano svi u čestitanje kod rodova, jel komšija di ima Ada, jel Eva.
– Faljenisus, jeste uranili? Čestiti vam Adam i Eva!
Malo ji se povuče za uši ko i uvik ka’ je komu imendan, da bolje „raste“. Onda se dobije pit rakije iz polućka. Malo se podivani, pa doma. Eve su česte imenom. Ada je malko manje, pa ji se onda sad u selu, može skoro na prste obadve ruke izbrojit. Onda ji…
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće
Poziv iz Dervente.
Došla je i zima, a radovi na izgradnji su normalo nastavljeni. Pred kraj zime sam iz Dervente dobio poruku da mi je otac imao novi moždani udar. Bez svijesti je i zovu me da odmah dođem.
Preko zime smo iz Zagreba dolazili kolima jednog od nas trojice. Budući je na cesti bilo malo snijega, a ja nisam imao zimske gume, tada sam došao s Franjinim Renoom 16, pa sam u Derventu otišao…
Moji portugalski dani – Dan četvrti
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Nakon što smo iz autobusa bacili jedan sveobuhvatni pogled na glavni portugalski grad, jedan od najstarijih europskih gradova, znali smo da svi putevi prvo vode u Belem, najpoznatiju gradsku četvrt, koji je UNESCO također uzeo pod svoje.
A u Belemu sve počinje od Belemske kule (tornja). Dao ju je sagraditi Manuel I početkom 16. stoljeća kao utvrdu usred rijeko Tejo.