događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Komentar na tekst “Ključ za sva vrata”
Lada Franić-Glamuzina/ 03.01.2017./ Dobrote nam treba a ne pameti, rekao je jednom prigodom pok, Arsen Dedić.
A ni ona poznata rečenica: Dobrota je na ovom svijetu golo siroče – nije lagala.
No, nažalost, poklope ih doskočice koje su po smislu ovakve: Tko je dobar, magarcu je brat.
Stječe se dojam, na ovim našim prostorima, da su dobri ljudi glupi i nesposobni.…
Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Strah je prirođen svim živim bićima, samo ga netko zna dobro prikrivati. I moj Junak ponekad se boji. No, on ima uzor u ocu koji je u njegovim očima pravi super – junak.
Jednom prilikom, pri razgovoru za upis u srednju školu, Junak opisuje svoga tatu kao čovjeka nadnaravne moći.
Razgovor s piscem Ludwigom Bauerom, dobitnikom prestižnih književnih nagrada
razgovarao i priredio: Nikola Šimić Tonin
Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih djela (među njima je i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku – J. Bober, Čovjek, stroj, društvo, 1967.) i beletristike; bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće Globus i književnog časopisa Naša knjiga, analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač…
Probudih se, otvorih prozor, kad gle! Ulice, krovovi, drveće, grmlje… sve se od prvog snijega zabijelilo. Napadao te noći podosta. I sve nas iznenadio.Dok ljudi muku muče kako ostati u vertikali, biljke potiho snivaju o proljeću i griju se pod snježnim pokrivačem.
tekst i foto: Sandra Marelja Muić
Predvečerje na blagdan Sv. Stjepana Prvomučenika koji je zbog svog propovijedanja Isusovog nauka bio osuđen na kamenovanje.
Njemu na spomen blagoslov Božića pozlatio je zadarsku lučicu Fošu i dotaknuo nebo i otoke bakrenim prahom.
Svetost tišine spustila se na ribarice, čak se i prosinačka hladnoća čini ugodnom.
Komentar na tekst: “Gdje je Božić”
čiča/26.12.2016./ Ova pomalo tužna priča podsjetila me na Andersenovu Djevojčicu sa žigicama, samo što starica ostaje i dalje živjeti u svom materijalnom siromaštvu i duhovnom bogatstvu.
Do kada?
To zna samo Onaj koji sve ravna i svime upravlja. Još kada bi otopio led u ljudskim srcima!…
Komentar na tekst “Gdje je Božić”
Tanges/28.12.2916./ Dobro vam je pitanje Marija: A gdje je Božić? Možda nisam takav, hladan na tugu i bijedu pored sebe, ali ne možemo se kao društvo
opravdati od činjenice da smo u njega ugradili mnoge nepravde i bezosjećajnost.
U nama je prevladala borba za prestiž, promociju…
Božić je duhovni blagdan za kršćane, ali je postao i svjetski kulturni i komercijalni fenomen. Već kroz dva tisućljeća ljudi diljem svijeta ga slave u raznim tradicijama koje su po naravi i duhovne i sekularne.Ovo slavlje u mnogim tradicijama uključuje odlazak u crkvu, kićenje bora, razmjenu darova, zajednički objed s onima koji su najbliži. Razne tradicije dodaju i različite kulturološke oznake određene zemlje. Amerika je bitno drugačija od ostalih zemalja…
