Doviđenja dragi (moji), doviđenja…
03 REPORTAŽE
SLAVONSKOJ DRAGOJ DUŠI
IN MEMORIAM: Marija Kukić (06.01.1950. – 09.08.2018.)
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Već je duboko u berlinsku noć, a meni se uopće ne spava. Vrućine koje traju i traju a nema ni pravog noćnog osvježenja.
No, nije vrućina ono što me drži budnom. Čini to jutrošnja vijest o odlasku Marije Kukić, moje prijateljice, naše suradnice i Glasove lektorice.
Vijest mi u rano jutro netom prošlog četvrtka priopćila Marijina kćerka Martina. Prigodno, jer Martina je i “krivac” za naše poznanstvo, prijateljstvo i suradnju.
Istina, Martinu Budimir, profesoricu njemačkog jezika iz požeške Ekonomske škole upoznala sam dosta prije nego li njenu mamu Mariju Kukić.…
VJERUJ(EMO) U LJUBAV
tekst i foto: Sonja Breljak
video: www.berliner-lichtbild.de
Berlin/ Bio je to lijep susret kod Brandenburških vrata u nedjeljno predvečerje.
Spontana pjesma ljudi koji prvi puta zajedno pjevaju ispunila je zadovoljstvom nas same i na trenutke koji u sjećanju ostaju za vječnost, dala i Berlinu pečat pjesme koja nam, između ostalih, ostaje spomen, zaštitni znak, misao vodilja Olivera Dragojevića: Vjeruj(emo) u ljubav!!!…
ONA MOŽE PROMIJENITI SVIJET
tekst i foto: Sonja Breljak… fotoalbum
Berlin/ Ugodno, berlinsko nedjeljno popodne. Čak je i preveliku vrućina iz prethodnih dana nakratko (kažu, vrlo kratko jer već dok čitate ove redove ponovo je preko 3o stupnjeva) je zamijenio blagi, osvježavajući povjetarac i ugodnih 25 stupnjeva.
Otkako sam prije nešto manje od pet godina iz berlinske općine Mitte i prometne Leipziger Straße odselila u mirnu, zelenu…
PREMA SJEVERU
Iz naše arhive …objavljeno 22.03.2014.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Bilo bi to u ljeto ili ranu jesen. Mati bi rekla:- Putujemo baki u Slavoniju! I mi bismo pakovali kofere. Spremali jelo u mesinganu, žutu kutiju. I sjedali u ćiru. A taj bi vozio, i vozio …trajalo bi to …preko brda i dolina moje Bosne, kroz tunele, preko rijeka ……
U SPOMEN IZUMITELJU DAKTILOSKOPIJE
Otvorena izložba istaknutog Hvaranina i hrvatskog iseljenika Ivana Vučetića na Hvaru
Iz priopćenja Hrvatske matice iseljenika
Hvar/ Povodom 160 godina od rođenja Hvaranina i hrvatskog iseljenika Ivana Vučetića, a u sklopu obilježavanja 150 godina organiziranog turizma u Hvaru, Grad Hvar i Hrvatska matica iseljenika otvorili su izložbu „IVAN VUČETIĆ – Foranin sa svjetskom adresom“ u gradskoj Lođi. Svečano otvorenje održano je 20. srpnja u gradskoj Lođi, na sam rođendan našeg izumitelja.
Otvorenju je nazočio ravnatelj HMI, Mijo Marić sa suradnicama, koji je tom prigodom istaknuo:
-Vučetić je bio priznati i eminentni hrvatski iseljenik. Na ponos svome narodu i domovini ostavio je izum koji je odredio i mnoga svjetska zbivanja. Hrvatska matica iseljenika je sretna što u rodnom mu Hvaru, a povodom ovih velikih obljetnica može postaviti, ponovno ovaj izvrstan multimedijalni projekt. Suradnja sa našim otocima i njihovom iseljeničkom energijom iznimno nam je važna i vjerujemo da ćemo nastaviti u tom smjeru.…
ZADARSKI POGLED
RANKU VILOVIĆU NJEMAČKI VELIKI KRIŽ ZA ZASLUGE
Možda će nam jednom biti ugodno sjećati se i toga
piše: Aleksandra Brnetić
“Upravo sam s velikim ponosom, zahvalnošću i veseljem primio orden za zasluge. Kako sam ja profesionalni diplomat, veleposlanik sam po zanimanju, a ne političar, to znači da takvu počast ne doživim baš tako često i da sam ju vjerojatno zaslužio.”
Bile su to uvodne riječi vidno uzbuđenog Ranka Vilovića kad mu je u utorak, 5. lipnja, u kasnim poslijepodnevnim satima, u trenutku kad se nad Zagrebom smračilo nebo i kiša je lila kao iz kabla, u rezidenciji njemačkog veleposlanika u Zagrebu svečano uručen njemački savezni orden za zasluge.
Uručio mu ga je stanar te lijepe i raskošne građanske vile u brdovitoj Nazorovoj iznad Britanca, u ulici koja je prepuna arhitektonskih bisera iz 20. stoljeća. Veleposlanik Thomas Eberhard Schultze svečani je…
KOMENTAR TJEDNA
Komentar na prilog “Naša djeca u daljini”
Mirko Popović/ 19.07.2018.
„…nježnosti koje pripadaju njima
Darujemo ružama
Pletivu ili vinogradu“
Nije ovo, gospođo Sarkotić, najbolji dio ovog pjesničkog djela. Ovo su samo tri stiha koji su se, pročitavši pjesmu, zbog nečega nejasnog ostali ponavljati u meni. Ne znam kad sam i jesam li ikada pročitao bolju pjesmu iz kategorije socijalnih. Nažalost, nas ovdje u jedne vrste kamenom dobu ubija, troši, razara,…
NISI STABLO, POMAKNI SE
piše: Antonija Ivković
I tako, nisu ni puna dva dana prošla od kada me onaj žalac zasvrbio, pa zapekao. Žalac odlaska iz Hrvatske, i odluke biti stranac u tuđoj prosperitetnoj zemlji.
Odluka nije bila teška, nije teško ni biti stranac kad tvoja djeca imaju lijep život. Nije teško biti stranac kada si od djetinjstva bio stranac u svojoj zemlji kao ja, Hercegovka u Dalmaciji.
Ne otvaram te teme više u mislima, zgazila ih kao onu gadnu, crnu…