događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kožarićev Matoš na klupi od subote u Issy-les-Moulineaux-u
piše: Aleksandra Brnetić
–Ako hoćete da vam Zagreb ne švapčari, da vam djeca ne postanu nehajni kulturni divljaci, da zavole ukus i uglađenost, da zavole domovinu, ljepotu i slobodu, učite ih francuski!
To je prije punih stotinjak godina Zagrepčanima preporučio njihov sugrađanih Antun Gustav Matoš kao lijek protiv tadašnje austrougarske germanizacije.
Sjećanje na jedno putovanje
Marija Kukić
Sve dane prije i poslije izleta padala je kiša. Dosadna, promjenjive ćudi, proljetna… Rašireni kišobrani postali su uobičajeni „suveniri“. Jutarnja izmaglica, sunca nigdje na horizontu, na pospanom nebu nemirno trčkaraju lepršajući oblaci. Pitali smo se: „Hoće li posjet Bačkoj biti zaliven kišom ili obgrljen zrakama Sunca?“ Tog prohladnog jutra nitko nije mogao odgovoriti na to pitanje.
Prvi dio puta, do Batine, poznat je većini putnika. Uobičajena granična kontrola i ulazak u drugu državu. Dunav se lijeno vuče…
I štošta nešto se ja sjećam i te uspomene me jako rastužuju
Cvergla Crčkarije
Kada vam je tata rodom iz Ćićarije, a njegova sva uža familija na Ćićariji, onda je to nekako značilo kako Cvergla, djelić svojih školskih praznika, provodi u Istri. Barem je tako bilo u mojoj kući. I tako sam, kroz svoje djetinjstvo, pratila “razvoj” istarskog sela. Iako je riječ o jednom selu, gotovo istu sudbinu dijele mnoga sela po Istri (i Hrvatskoj). Zanemarimo sada”beba-razdoblje”, o njemu ne mogu reći neku suvislu jer mi najranija sjećanja sežu tek u 1971.- 1972. godinu.…
Komentar Jelene Stamenković na tekst pod nazivom TIŠINA PRETVORENA U GLAS
Žao mi je Sunčice moje drage. ne znam što bih vam napisala. Ne umijem da nađem prave riječi. Svaka riječ je slaba. Možda čak i besmislena…
Istina i žena prva su i najveće žrtve ratova.…
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/Onim berlinskim Hrvatima koji tek i povremeno obilaze zabave u organizaciji ovdašnjih hrvatskih društava, sasvim sigurno nije nepoznat lik na našoj fotografiji. Naime, 23-godišnji Tomislav Gelo glazbena je pratnja a ujedno i vokal Tomi benda uz koji rado zaplešu brojni posjetitelji željni domaćih melodija. E, sad, odnedavno Tomijev glas možemo slušati i na you tube gdje se “vrti” snimak njegove prve pjesme naslova “Ne pomažu godine”.…
USTANI I ZAŠTITI BOJANIĆA! Ili smo postali stoka sitnog zuba
piše: Dražen Radman
Javljam Vam se s nadom da ćete objaviti ovaj tekst i da ova iznimna životna priča neće ostati na margini zanimanja javnosti s obzirom da se radi o jednom od rijetkih primjera kada se pojedinac suprostavi kriminalnom miljeu i pritom, dakako, ne zna što mu donosi noć ili sutrašnje jutro.
Dakle, u prosincu prošle godine je u dnevnim novinama objavljeno kako je Augustin Elias Jijen Sanchez iliti Tin Bojanić, dobio više prijetnji (paljenjem kavane i smrću) ukoliko ne bude plaćao ‘reket’.…
A što reći prijatelju
Tekst: Marko Sladić Črčkarije
Kada u našoj zemlji čujete pojam hostel, prvo što vam na pamet padne, zasigurno su izgubljeni turisti, koji u njima noće, ili pak studenti-backpackeri koji su tamo stigli na praznike. Da, to je idealna slika modernog turizma kod nas, no u nekim bogatijim zemljama poput Velike Britanije, situacija nije nimalo slična.
Umjesto u službi turizma te privremenog boravka veselim studošima, ljudima nesretnih sudbina iz cijelog svijeta, jeftini hosteli u tim zemljama, postali su trajni domovi.…
… ILI KAKO JE HRVATSKA JAVNOST DOBILA LEX PUSIĆ-ZLATAR
Razgovor s povodom: dr. sc. Martina Borovac Pečarević, načelnica Sektora za međunarodne kulturne odnose i europske poslove Ministarstva kulture Republike Hrvatske – o Zakladi Hrvatska kuća – Croatia House
Razgovarala i priredila: Aleksandra Brnetić
Otkako smo umreženi i premreženi, nema mi putovanja bez netbook-a. Tako je sredinom prosinca taj prcknedl krenuo sa mnom na put u Zagreb.
Prvi šok mi je priredio kad mi je na čekiranju zemaljska domaćica priopćila da mi je mali kabinski putni kovčeg pretežak – ni više ni manje nego za 1400 grama, točno koliko on teži, – „i da nek ubuduće pripazim“ itd. itsl., a drugi, dan kasnije, na Savici, kad sam u poznim…
Komentar na tekst “Svaka čast”
Elizabeta Kopić/ 18.01.2014./Zdenka bravo! Meni osobno je jako žao da se i ja nisam uključila jer obično mi se ne dogodi da na ovako tužna pisma ostanem gluha.
No, mi Brođani skupljali smo novac za Mislava iz Osijeka i time sam se ovih dana dosta bavila, ali ja ću uskoro ići u Slavonski Brod i posjetiti ću majku i djecu u Županji, naravno ne praznih ruku.