03 REPORTAŽE

KOMENTAR TJEDNA

Posted on

Komentar na tekst “Svjetlo usred podruma”

Marija/ 17.11.2016./ UVIJEK MISLIM VUKOVAR

Kad kažem jutro, mislim na Vukovar.
Kad kažem sunce, mislim na Vukovar.
Kad kažem majka, mislim na Vukovar.
Kad kažem hrabrost, mislim na Vukovar.
Kad kažem pobjeda, mislim na Vukovar.
Kad kažem osmijeh, mislim na Vukovar.
Kad kažem povratak, mislim na Vukovar.
Kad kažem ljubav, mislim na Vukovar.
Kad kažem jedini dar, mislim na Vukovar. ( Nikola JUKIĆ)

Isto tako uvijek treba misliti; Škabrnja, Pakrac, Voćin, Ćeralije… i sva ostala, rukom i puškom, opustošena mjesta. Ne ponovilo se!…

više

JUBILARNA OBLJETNICA

Posted on

tekst i foto: Alfred Matijašević – DVD Stružec

maNedavno se u Gornjoj Stubici dogodio krasan jubilej – tamošnje Dobrovoljno vatrogasno društvo je obilježilo 125 godina postojanja.

Svega nekoliko društava u Krapinsko-zagorskoj županiji su slične starosne dobi.

Kako to inače biva, ovakove ili pak sve godišnjice se obilježavaju iznošenjem postignutih rezultata protekloga razdoblja…

više

ONI ĆE NAMA VRATITI

Posted on
Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
.
 unnamedMoj Junak je napunio 16 godina. Viši je od mene skoro za glavu.

Ima taj moj Junak sto mana. A tko ih nema?

„Mama, ja sam dobio jedinicu!“ javlja se on meni jednog  dana nakon škole. Ja malo šutim, onda mu kažem: „Pa dobro!”

Ne galamim, ne vičem. Ne vrijedi. Trebam imati taktiku i naći rješenje za njegove probleme.

…

više

KRAJ JEZERA JEDNA KUĆA MALA

Posted on
tekst: Marija Kukić
foto: Ivan Juroš
1514955_727796837296586_3793096157029902086_nKraj jezera jedna kuća mala,
Tu je ona dragog čekala…

Čekajući ga, promatrala je zadnje zelene vlati trave, kristalno bistru vodu, tirkizno-plavo nebo, oblačiće iza kojih se skriva zubato sunce, i puno, puno drveća koje se zrcali u jezeru pitajući: “Tko nam je odjenuo ovu neobičnu odjeću? I u ovom jednoličnom ruhu izgledamo prelijepo i divimo se svom odrazu u zrcalu bistre vode.”

A je li ona dočekala svog dragog? Mi to ne znamo!Možda će on doći nekako s proljeća kada se priroda probudi, a s njom se opet rasplamsa i – ljubav?

…

više

KOMENTAR TJEDNA

Posted on

Komentar na tekst “Odlazi moj narod”

KOMENTAR-300x244Dragica/03.11.2016./ Slažem se sa svakom vašom riječi poštovani Josipe. Nisam pesimista ali ova zemlja je na koljenima a ljudi koji u njoj žive vape za pravednijim sustavom koji će, upravo cijeniti rad i adekvatno ga platiti, a poslije toga osigurati i dostojanstven život svojim gradjanima, kako mladima tako i umirovljenicima koji žive na rubu egzistencije.

I sama sam radila nebrojene prekovremene, nedjelje i državne praznike u privatnom sektoru za koje nikada nisam dobila novčanu…

više

GLAZBA POVEZUJE

Posted on

Adria-Ensemble Papandopulu za rođendan

tekst: Ana Kirchmayer-Wonnemann
ana kOsnabrück/ Stotinu i desetu obljetnica rođenja, te dvadeset i petu obljetnicu smrti velikoga hrvatskog skladatelja i dirigenta Borisa Papandopula (Honnef na Rajni, 25.veljače1906. – Zagreb, 16.10.1991.) u dva navrata je obilježio i njemački komorni sastav Adria-Ensemble kojem je suosnivač hrvatska violinistica  Ana Kirchmayer-Wonnemann.

Svi članovi Adria-Ensemblea stalni su članovi Simfonijskog orkestra Osnabrück (Osnabrücker Symphonieorchester) koji…

više

LJUBAV JE ESENCIJA ŽIVOTA

Posted on

U Berlinu organziran V. susret hrvatskih studenata Njemačke

tekst i foto: Sonja Breljak ...foto album
140Berlin/ U organizaciji Hrvatskog dušobrižničkog ureda u Njemačkoj, u suradnji s Hrvatskom katoličkom misijom Berlin, organiziran je V. susret hrvatskih studenata Njemačke. Prethoda četiri susreta održana su u Frankfurtu.

Na ovom dvodnevnom, petom po redu Susretu hrvatskih studenata Njemačke u Berlinu je sudjelovalo 80 mladih iz Darmstadta, Esslingena, Filderstadta, Ingoldstadta, Frankfurta, Kassela, Krefelda, Münchena, Stuttgarta, Weiblingena, Splita, Zagreba i Berlina.…

više

ONA JE TU

Posted on
tekst: Marija Kukić

“Tko je jednom bio u toj našoj drevnoj šumi (…) taj je ne može nikada zaboraviti. Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanim ravnim brazdama (…) orijaši snagom, prkose buri i munji. (…) Slavonac ljubi tu svoju hrastovu šumu nada sve, on je u njoj kao u svojoj kući…” (J. Kozarac- Slavonska šuma)

A kada jesen doskakuće na krilima vjetra, u paleti boja, na sagu šuštavog lišća, u crtovlju najrazličijih zvukova, onda kažemo:  “Ona je tu!”

U sjeni hrasta ili nekog drugog drveta, na tvrdoj sjedalici kamena, na šumskom  proplanku obasjanom posljednjim zrakama Sunca, opet ponavljamo: “Ona je tu! U sjeni hrasta! Ona, jesen je tu!”

…

više