događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Što sam stariji to sam nostalgičniji. Tako je i kod jela. Privlače me stari okusi, mirisi, začini… Tako je i s kotlovinom, koja sve više otima mjesto popularnom roštilju. S kotlovinom me vežu uspomene iz djetinjstva.
Nismo ju nikada pripremali kod kuće. Jeo sam ju ponekad na jesenjskim sajmovima u Slavoniji. Pripremali su ju Romi. Naročito je omiljena u virovitičkom kraju. Bila je povoljna po cijeni i jaaaako…
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Kako pojasniti jal i ljubomoru u srcima najbližih, i najsrodnijih?
Nekad davno, dok sam još bila djevojčica, u mom susjedstvu stanovala su dva brata. Kuće jedan do drugog, reklo bi se da su im vrata gotovo dodirivala jedna druga, a oni su bili kao stranci. Nikada se nisu pozdravljali. Kad bi se sreli na ulici, prelazili su na drugu stranu ulice da bi izbjegli pozdrave, s prezirom bi jedan kimao glavom kad bi koji od susjeda rekao štogod lijepo o onom drugom bratu. Svakim danom mržnja je bila sve veća i teža. Gotovo da su svi u susjedstvu osjećali mržnju u zraku, koliko je teška atmosfera bila zbog njihove netrpeljivosti.…
OSVRT
piše: Ivek Milčec
Vjerujem da su mnogi od nas čitali knjige, napise ili gledali filmove o legendarnome junaku Robinu Hoodu koji je otimao bogatima i davao siromašnima. Da li se baš sve tako odigralo nije toliko ni važno, tj. ako u legendama ima i pola istine to je već velika stvar jer se uvijek išlo obrnutim redom; tko jači taj kvači. Kako god bilo Robin Hood ostao je engleski šumski vitez-dobrotvor, prirastao srcu potlačenih, obespravljenih i marginaliziranih narodnih masa diljem svijeta.…
ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Doba kiselih krastavaca naziva se u novinarstvu vrijeme, kada nema dovoljno vijesti i događaja da bi se ispunile stranice.
Međutim fraza je nastala u Berlinu krajem devetnestog stoljeća i nema nikakve veze sa novinarstvom, nego se odnosila na opću nestašicu. Kada se nije imalo što za jesti onda su kiseli krastavci iz Spreewalda bili delikatesa. Odnosilo se to na manje kvalitetne krastavce, koji su kiseljeni ljeti.…
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Bog se uvijek za sve pobrine. Ponekad i sami ne znamo što bi i kako bismo se postavili u određenim situacijama, a tada s Neba dođe rješenje. Da te godine nije bio snijeg visine nanosa i do 11 m, tko zna što bi bilo. Kolebanja koja sam osjećala u sebi, možda bi me odvela nekim drugim stazama. Eto, i snijeg zna pripomoći u donošenju odluka………
Zavičajni klub „Brođani“ e.V. Berlin, nalazi se odnedavno na webu. Njihova web-stranica zove se kratko BROĐANI, a nalazi se na adresi http://brodjani.blogspot.com/. Možete ju naći i na našem portalu u rubrici UDRUGE I KLUBOVI. Kako to priliči vremenu „Brođani“ će u buduće o svojim brojnim aktivnostima informirati na suvremeni način. Također će se moći pročitati i što je o njihovom radu objavljeno na drugim web-stranicama.…
Iz naše arhive (objavljeno 27.07.2010)
piše: Sonja Breljak
Umjesto uvoda:
“Dok čitam Sonjinu Nedovršenu priču pred očima mi lik starice iz Foče o kojoj sam pisao 1992. godine. Sjedila je na pragu kontejnera u jednom kontejnerskom naselju u Düsseldorfu . Nije bila svjesna što se s njom događa. Prestavih se i upitah ju želi li razgovarati sa mnom. Pogledala me tako praznim pogledom kakvog ne vidjeh dotada i koji mi… dok čitam Sonjinu priču… ponovo pred očima.
– Uđi sinko... reče i pomaknu se malo u stranu. Uđoh u kontejner, a starica mi se ubrzo priključi. Muški dio obitelji… muž i tri sina nestali su… nikakva glasa o njima. Upitah je za paralele između Drugog svjetskog rata i ovoga… koji za Europu i nije rat.
Iz praznog pogleda ote se uzdah. Pogleda me i učini mi se kao da je svjesna moga prisustva. Opet uzdah: – Moj sinko… onaj je bio dernek… teferić. Ovo što nas je sad spopalo... Glas nestade ponovo u praznom pogledu.
Ne sjećam se više detalja iz reportaže koju napravih tada. Znam samo da je potpis ispod slike starice s praznim pogledom glasio: Gdje je više ta Europa… taj svijet?!” (Emil Cipar)…
