događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Eto, kako sam i govorila, sve ide polako kraju. U petek, 19.06.2015, nakon tri godine postojanja, zatvorila sam našu “Radionicu” u Strušcu.
Bilo je lijepo, barem meni, lijepih stvari se napravilo, puno naučilo, lijepo družilo. Ali?
Ali, sve je to mukotrpno …premalo potpore i malo angažmana, neodgovornost, osjećaj nepripadnosti, neredoviti dolazak, jal i ogovaranje …”Pa, samo troše struju, i…
Joso Špionjak
Es gibt viele Geschichten halt,
Doch keine ist so schön wie diese.
Obwohl mehr als hundert Jahre alt,
Sie hat ihr gutes Gedeihen bewiesen.
Hütet die Träume, lasst sie nicht stören,
Ihr dichten Wälder um den hübschen Rhein.
Höret die Worte die Helden ehren –
Die braven Bürger von Durmersheim.…
Hrvatskom glasu Berlin potpora Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
piše: Sonja Breljak
– Obavještavamo Vas da je odobreno financiranje Vašeg programa/projekta koji ste prijavili na 1. Javni poziv za prijavu posebnih potreba i projekata od interesa za Hrvate izvan Republike Hrvatske u svrhu ostvarenja financijske potpore za 2015.…
piše: Žarko Delač
Osobina političara, osobito dok su na vlasti, odgovornost je za svaku izgovorenu riječ, ponašanje, gestu, stil odijevanja … U Hrvatskoj je to osobito izraženo jer smo postali ovisnici o političkim sadržajima te su nam političari u rangu s medijskim zvijezdama.
Na žalost ta nam činjenica nije od velike koristi jer unatoč tome što su pod velikom lupom javnosti svakodnevni gafovi pa čak i nezakonite radnje postali su njihov uobičajeni obrazac ponašanja.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo me bome prin nego san mislija!
Kako me vrime ne jubi pa zbog vitra koji puva već skoro 10 dan ne mogu na more lovit ribu moran ćakod radit pa taman i notavat na ovu makinjetu. Ja mislin da kad ne bi bilo foji za štit da bi poludi ma nisan daleko od tega ludila i kad štijen te foje.
Majko moja draga kakvi su to judi koji uporno prodajedu mržnju i judsku netrpejivost priko foji i koji stvarno misle da smo svi …
piše: Viktorija Banić
Dan oblačan, neproziran. Gust. Vrijeme za povratak. Čekam nestrpljivo da vozač uzme prtljagu. Stanica kao stanica, nije se puno toga promijenilo. Dapače, kao da je vrijeme stalo, stvarajući vakum misli i pokreta, sjećanja …
Do svijesti mi dopiru glasovi – vozač i putnica. Ista, jedina ispred mene, još uvijek raspravljaju. Djevojka se crveni, na rubu plača, moli, objašnjava. On neumoljiv. Konačno pohvatam konce razgovora. Njoj nedostaje par kuna ili pola eura, koliko li, da…