Dan kad je hrvatski nogomet izgubio smisao
piše: Igor Matijašić
Obožavam nogomet i već kao klinac sam se zaljubio u njega. „Upijao“ sam poteze vrhunskih igrača koje sam zajedno sa svojom ekipom pokušao „kopirati“ na travnatom igralištu (popularnoj gmajni) na kojoj smo bili „po cijele dane“.
Bila su to drukčija vremena, bez interneta i mobitela, vremena kad se utakmica na televiziji očekivala s velikim nestrpljenjem, posebice derbiji velike četvorke klubova bivše države. Dinamo i Hajduk bili su pojam, igrači čije smo sličice lijepili u album, mahom nogometne veličine, koji s današnjim prvotimcima „bijelih“ i „modrih“ ne mogu uopće stati u istu rečenicu. Bila su to vremena kad se o derbijima pričalo zbog atraktivnih poteza, sjajnih golova i predivnog ambijenta na stadionu.
Da, bila su to nogometna vremena…
A danas su vremena koja su sve manje nogometna…
Iako danas imamo svoju ligu i svoje klubove, što smo toliko silno željeli budući se neprestano ukazivalo na to da se nogometna prvenstva „kroje“ na Terazijama i da su Zvezda i Partizan predodređeni da budu prvaci.
Imamo svoju ligu i svoje sve veće probleme…
Danas je na rasporedu još jedan u nizu derbija koji je već unaprijed izgubio taj epitet. Hajduk stiže u Maksimir, a tijekom cijelog tjedna uopće se ne priča o nogometu, već samo o nesportskom ponašanju pojedinca.
Da, priča je poznata – najbolji igrač zagrebačkih plavih na utakmici s Lokomotivom udario je igrača bez lopte, a sudac mu je „progledao kroz prste“. Da je dobio žuti ili crveni karton propustio bi dvoboj sa splitskim Hajdukom.
Prema čudnom propisu naknadno se na taj potez mogao žaliti bilo tko pod okriljem HNS-a pa je to učinio anonimac iz Plomina i izazvao veliku buru. Najprije je donijeta odluka da Soudani dobiva utakmicu kazne i propušta Hajduk, a zatim se brže-bolje sastala komisija koja je sve poništila i Mr Derby će danas predvoditi napad domaćina, a možda i ponovno odlučiti pitanje pobjednika kao i toliko puta do sada…
Sad više uopće nije važno kako će završiti današnja utakmica, već je puno bitnije kakva se poruka šalje svim nogometnim zaljubljenicima poput mene.
A ja sam čak mislio nakon dugo vremena ponovno sjesti na maksimirski istok i uživati u subotnjem nogometnom popodnevu. Nakon ovoga siguran sam da tamo neću otići.
Nogometno prvenstvo pretvorilo se u beskompromisnu utrku Rijeke i Dinama i više se ne biraju sredstva. Dojma sam da i mnogo nogometnih navijača nekako potajno želi da prvenstvo osvoje Riječani kao da će se time riješiti svi problemi. Možda će se doista prekinuti dominacija Dinama koji uporno slaže pehare u svoje vitrine, no hoće li se izbjeći situacije poput ovotjedne? Hoće li se isti kriteriji primjenjivati i u utakmicama Intera ili Slaven Belupa?
I pitanje koje se nužno nameće – bi li se uopće takva bura oko svega podigla da je Dinamo sljedeći susret igrao protiv, recimo, Cibalije?
Silno smo ponosni na uspjehe nogometne reprezentacije, imamo „milijun“ izbornika koji bi „sigurno složili bolju reprezetaciju od Čačića“, a uporno zaboravljamo na probleme „u vlastitom dvorištu“.
Ako se doista tako nastavi, tko će uopće pratiti hrvatsku nogometnu ligu? Možda će mnogi, baš poput mene danas, definitivno odustati od odlaska na stadion.
A nogomet pred gotovo praznim tribinama je kao i kazališna predstava bez gledatelja. Gubi baš svaki smisao…
Možda je već i vrijeme da se konačno uvede red u naš nogomet. Neki su, doduše, u ne tako davnoj prošlosti ukazivali na „močvaru“, no nisu ni krenuli s „isušivanjem“ kao što je najavljeno. I dalje glasno zvoni „nećete razbojnici“, a u naslovnim ulogama trebali bi biti nogometaši i njihovi treneri.
Da, možda sve ovo zvuči kao utopija, no ako želimo imati nogometnu ligu kakva treba biti, vrijeme je da se povuku i određeni potezi.
Možda će se onda, baš poput mene u djetinjstvu i „neki novi klinci“ zaljubiti u najvažniju sporednu stvar na svijetu, što nogomet definitivno jest…
Gospodine Matijašić, nije istina da se nije krenulo s isušivanjem močvare. Neću sad sve nabrojit, navesti ću samo najbitnije točke: • 2011. godine se desila afera “Pošteno suđenje”: U okviru jedne zajedničke akcije USKOK-a i Hrvoja Maleša (tadašnjim predsjednikom HNK Hajduk) uhićeni su Željko Širić i Stjepan Djedović za primanje mita. S time je razotkrivena mafijaška struktura sudačke organizacije HNS-a, međutim, savez ništa nije poduzeo da očisti, kako ga zovete, vlastito dvorište. Suđenje u HNL-u je i dalje katastrofalno, uglavnom se sudi u korist jednog kluba, dan danas još sudi npr. jedan Bruno Marić, za kojeg je dokazano da je… Read more »
Da sjećam se još dobro.
Hrvatski navijači 90-tih godina ponosno su pjevali *Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska s njima se ponosi čitava Hrvatska*, a jednako tako su i danas nezadovoljni i ujedinjeni u želji za ozdravljenjem hrvatskog nogometa.
Pa je zato i korektno sada već gorućr pitanje.
Možda je već i vrijeme da se konačno uvede red u naš nogomet. Neki su, doduše, u ne tako davnoj prošlosti ukazivali na „močvaru“, no nisu ni krenuli s „isušivanjem“ kao što je najavljeno. I dalje glasno zvoni „nećete razbojnici“, a u naslovnim ulogama trebali bi biti nogometaši i njihovi treneri.
Po onoj: “nebi se štel mešati” i sve je dobro ako je barem naše nas zadnjih dvadesetak godina jaše, da izvinete… Od kada se nogomet igra za pivo i mezu poslje tekme i od kada nam treneri u mlađim kategorijama do sat prije utakamice ne znaju sastav jerbo su im zvijezde manje više mamurne od tulumarenja u svatovima i birtijama noć prije sve je ošlo u tri krasna…. Lokalni bosovi guraju svoje pulene a sudci se po birtijama dogovaraju sa predsjedncima klubova kome koliko bodova treba za opstanak i za titulu i ono malo poštenih i dobrih gube volju za… Read more »