piše: Eleonora Ernoić
Zagreb/ Nekak je po Zagrebu i okolini (a kaj znači od Karlovca do Čakovca, DHMZ nije tak precizni kak De Wetter) prohujalo ovih dana nevrijeme, veliki veter, pa tuča, vništilo vrteke, gorice, žito, se ono kaj su si ljudi v korona i postpotresno vrijeme posijali, posadili.
Človek se zažali nad sim tim, ali su naši ljudi nevjerojatni, neuništivi, moreš ti delati z njima kaj hočeš, oni se buju opet zdigli na svoje noge i onak potrti krenuli znova. Heroji kaj preživljavaju z 1200 kuna penzije, plaće, skrbni, marljivi.
Gledim po vulicama glavnoga grada modu.
Tenisice su zamenile visoke pete, trenirke, traperice, čak i sam doljni veš, fina odijela, šilterice škrlake i damske šešire.
Oni najhrabriji, kaj ih ni briga ´ko kaj veli, nose kacige za vožnju biciklom i motorom a bormeš se tu i tam najde i koji pravi građevinski šljem.
Ruksaki, torbe su praktičnije od “birkinica” a financijski status vlasnika automobila se more procijeniti po mestu gdi se parkiral: ak je bočno pod fasadom v Centru, onda je auto novi i ima dobar kasko jer skup z kišom i ostalim oborinama lahko padne i koji crep, cigla, komad žbuke.
Mi smo pokušali ishoditi parking v garaži, ali dok smo prikupili sve potrebne papire, taman nam bi još ostalo sedam dana za iskoristiti ponudu Grada.
Naš sused, čija zgrada čudom ima “zelenu” oznaku i samo jedno parkirno mjesto pred ulazom koje je ionako uvijek zauzeto, okružen je “žutim” ili “crvenim” zgradama i nikak se nije mogel dogovoriti za promjenu naljepnice makar su im uz jedan falšni zrušili i pet ispravnih dimnjaka pa osim načetoga krova sad čeliči imunitet tuširanjem v hladnoj vodi.
Za one koji ne znaju, “zelena” naljepnica znači da je zgrada v redu (dimnjaci, zabati, fasada, krov ak se ruše, truse, to je normalno), “žutima” su označene one koje su kak i zelene ili su čak i v boljem stanju, no zbog susjednih kuća im prijeti neposredna opasnost pa trebaju dodatni pregled. “Crvene” su stradale tak da se v njima stvarno nemre stanovati, urušeni stropovi, zidovi, podovi…
Grad je postao veliko čistilište s tu i tamo kojim gradilištem, ogromni kranovi, dizalice s “košarama”, ljudski mravi koji rade od ranog jutra do duboko u noć.
Uvijek se smrznem kad ih vidim po krovovima, oko dimnjaka kako vise i stoje bez da su učvršćeni, osigurani užadima i remenima. Šljemovi, prsluci, neki ni rukavica nemaju…
Za zakon kojeg toliko čekamo, mi ni ne znamo kakve izmjene donosi u već postojećem zakonu o gradnji i onom što su nazvali “energetska obnova” zgrada a uključivala je nove fasade , krovove i dimnjake od kojih je jedan broj također stradao u potresu.
Pitanja projekta statičara, strojara (da, strojar (dipl. ing strojarstva, ovlašteni inženjer) rješava pitanje plina, bojlera, elektriku), arhitekta, dimnjačara koji moraju sve radove koordinirati i određivati prioritete, izvođača radova, nadzora gradilišta vjerojatno će biti financijski uređena (tko što kome plaća), ali mi laici se sigurno nikak sami ne bumo mogli snajti v toj prašumi propisa koja bu nastala od sadašnje šume…i kak i od kud bumo hodali tjednima po dozvole svih tih projektov.
Recimo, a ja to samo pretpostavljam pa me molim ispravite ako nisam u pravu, nekako mi logika govori da ukoliko idem u obnovu stana, fasade ili krova, u npr. Berlinu, iznajmljujem arhitektonski biro u kojem rade na projektu arhitekt, staticar, strojar, dimnjačar.
Dozvolu za radove ili otvaranje gradilišta (?) tražim sama (ili suvlasnici) na osnovu projekta kojeg je osmislio i “ožigirao” ovlašteni ured.
Ukoliko dođe do nekakvih neugodnih građevinsko-arhitektonskih pomaka, odgovoran je ured.
Usudim li se ja sama ući u obnovu nekretnine i na svoju ruku rušiti zidove, sve troškove štete snosim sama.
Ponavljam, ispravite me ako nisam u pravu i molim vas da mi odgovorite koliko se čekaju dozvole za realizaciju postojećeg projekta kojeg se prilaže uz traženje dozvole?
Na Zagrebačkom području, ljudi koji su se odlučili novac uložiti odmah u obnovu jer moraju ili žele, riskiraju da po novom, “postpotresnom” zakonu neće ispunjavati svojim građevinskim i arhitektonskim rješenjima uvjete koje će ovaj propisati.
No, nema govora, radi se punom parom, cijene su skočile nebu pod oblake, nitko ne postavlja pitanja jer ljudima je najbitnije imati krov nad glavom (siguran ili ne, kao što vidite o mnogo čemu).
Hrvatska ima dobre statičare, međutim, statikom kuća, stanova bave se i dizajneri unutrašnjeg uređenja rušeći postojeće zidove bez konzultacija sa strukom.
Sumnjate li u moje riječi, dovoljno je da kojeg od svojih prijatelja pitate za projekt obnove ili gradnje u kojem bi značajnu stavku trebali zauzimati procjena i projekt statike.
Arhitekt uz statičara mora vam kao klijentu dozvoliti ili onemogućiti vaše želje s obzirom na stanje i funkciju zidova prostora kojeg želite graditi ili obnoviti.
Cijeli je Balkan trusna zona, nakon potresa u Skopju i Banja Luci, uvedene su neke norme građenja, no usprkos toga su opet popucali nadvoji nad ulaznim vratima nekih stanova u Novom Zagrebu, Trešnjevci, Prečkom.
Cijene hrane su u ovom momentu također poskočile, prirodne nepogode nisu išle na ruku poljoprivredi a ni činjenica da visoki postotak hrane Hrvatska uvozi. Šokira račun da su neki hrvatski proizvodi jeftiniji u Slovenskim trgovinama nego u Zagrebu.
No, da sve ne bude tako sivo i crno, mogu primijetiti da bi Hrvatska, kao jedna od najjačih turističkih središta mogla uvesti novu vrstu turizma.
Nemojte se odmah smijati, recimo sasvim je jasno da smo covid-u 19 stavili sol na rep, bez obzira na liste čekanja po bolnicama. Onaj prvi, primarni zdrastveni sustav je brzo i učinkovito reagirao na pandemiju a da bolnice nisu bile opterećene oboljelima koji su se u većini slučajeva uspješno oporavljali u samoizolaciji kućnog liječenja.
Objasnimo li to navikama naših ljudi ili genima, prehranom, Hrvatska je uz Sloveniju izvjesna tampon zona zdravlja nasuprot Italije, Španjolske ili Francuske.
Već su usvojeni protokoli kako i što postupati u slučaju zaraženog gosta, lijekovi, liječnici su spremni. Umjesto “dentalnog turizma” kojeg smo godinama nudili, ovo bi se mogao zvati turizam “predostrožnosti”.
Nadalje, zašto gostima iz Europe, pa i šire ne bismo ponudili promatračku ulogu zahuktavanja predizbornih kampanja predstojećih izbora.
Ne ulazeći u ičiji program s ružnom namjerom i omalovažavanjem, mogu primijetiti da bi Europljanin “zapadnog” tipa bio vrlo zbunjen a i zainteresiran činjenicom da se lijevo-desni a i desno-lijevi programi svojim idejno-političkim platformama gotovo ne razlikuju, tzv. centar koketira već prije izbora sa svima, dok npr. neke od “radikalno” lijevo orijentiranih stranaka imaju stavove koje bi i Marks i Engels odbacili kao zastarjele i nedovoljno razrađene.
Šveđane, Norvežane (ako uopće do nas dođu) vjerojatno bi neobično iznenadila činjenica da su oni kao monarhije daleko bliži socijaldemokraciji od hrvatske inačice iste imenice.
Islanđani, koje svako malo zatrese potres zagrebačke jačine, mogu obilaziti turističkim autobusom (ipak sa šljemovima na glavama, EU zdravstveno osiguranje je skupo) radilišta po Zagrebu, Japance bi svakako interesiralo kako to da ih nitko ništa nije pitao iako smo gotovo bratski povezani (himna jednog od najstarijeg i najpoznatijeg japanskog sveučilišta “Kwansei Gakuin” je završni zbor iz opere Ivana pl. Zajca “Nikola Šubić Zrinjski”, “U boj, u boj!”) a oni o potresima i protupotresnoj gradnji znaju sve ili gotovo sve. S tim u vezi i njih bi se moglo vodati jednom turističkom stazom koja bi obuhvaćala Sljeme i podsljemensku zonu juga i sjevera.
U žaru građevine, zaboravih da bi Hrvatska mnoge zemlje mogla naučiti kako uštedjeti na školovanju…
Organizira se nastava on-line, ne troši se na grijanje, održavanje škola, osim što je upitno smiju li djeca do svoje četrnaeste godine biti sama kod kuće, “priključena” na elektroničke monitore svojim očima, rukama a bez socijalne interakcije sa svojim vršnjacima, učiteljima i profesorima.
S time u vezi, evo opet još jednog oblika tzv “školski “ turizam u kojem bi se kroz međunarodne seminare naša iskustva i znanje prikupljeni tijekom on-line nastave izvozila, prodavala zainteresiranim stranim ministarstvima obrazovanja.
Matura bi bila obrađena kasnije ali zato bi bio specijalan osvrt na onih dobivenih 0 bodova na neobaveznom eseju iz Hrvatskog jezika a koje je dobio (ili nije) svaki deseti učenik koji je tom predmetu pristupio.
Kak vidite, i dalje pokušavam biti aktualna i objasniti kak i kaj delame a sve v korist i boljši život sih nas.
Gospođo Merkel, želim Vama i Republici Njemačkoj što manju recesiju, povećanje BDP-a jer v protivnom, ja tu v Zagrebu nem mogla platiti režije.