prilog: Andrea Bosanac i Ivano Rešetar, OŠ Kajzerica, Zagreb
Organizatorima likovno-literarnog natječaja na temu “Mudrost osmijeha a ne podsmijeha”, Anti i Ankici Karačić iz Iserlohna, javila se učiteljica Andrea Bosanac iz OŠ Kajzerica, Zagreb te poslala sljedeće redove:
“Poštovani organizatori, u privitku šaljem rad svoga učenika koji vam je poznat od prošle godine. To je dječak Ivano Rešetar, dječak s autizmom.
Ne mogu Vam opisati sreću kada smo opet krenuli pisati i to na temu osmijeha. Proces pisanja je trajao, ali smo jako ponosni na njegov rad.
Promatrali smo sve što nas okružuje, gledali slike, razgovarali na što nas sve osmijeh podsjeća, odgovarali na pitanja. Želio je nešto i nacrtati što bi spojilo prošlogodišnju i ovogodišnju temu. Crtež smo stavili kao dio pjesme.
Zahvalni smo Vam do neba što organizirate ovakve natječaje i sretni smo što naš Ivano može dati svoj doprinos i sudjelovati u istom, iako je dječak s autizmom.
Zahvaljujem na suradnji, susretljivosti i pozitivnoj priči kojom povezujete našu djecu širom svijeta.
Do skorog pisanja, veliki pozdrav iz Zagreba“, piše Andrea Bosanac, učiteljica u OŠ Kajzerica, Zagreb.
Ivano Rešetar: OSMIJEH
OSMIJEH JE SREĆA.
OSMIJEH POKAZUJE
NAŠE OSJEĆAJE.
I ZATO JE VAŽAN.
DJECA SE SMIJU
JER SU RADOSNA.
ODRASLI SE SMIJU
SVOJOJ DJECI.
MENE NAJVIŠE NASMIJU
MOJI PRIJATELJI U RAZREDU.
MOJI UČITELJI SE SMIJU
NAŠIM IGRAMA.
DJECA SE NAJVIŠE SMIJU
KAD SU NA PROSLAVI.
NA ROĐENDANU SU SMIJEŠNE
DJEČJE ŠALE I IGRE.
OSMIJEH MOŽE BITI NAJLJEPŠI POKLON
JER TAKO NASMIJAVAMO DRUGU OSOBU.
MOJI PRIJATELJI SE SMIJU ŠALAMA.
NEKAD SE SMIJEM DA RAZVESELIM
TUŽNOG PRIJATELJA.
MOJA MAMA SE SMIJE
NAJLJEPŠE NA SVIJETU.
ONA SE SMIJE MOJIM ŠALAMA.
NJEZIN OSMIJEH JE
MOJE SUNCE.
MOJ TATA SE SMIJE GLASNO.
ON SE SMIJE MOJIM IGRAMA.
NJEGOV OSMIJEH JE ISKREN.
MOJI SU RODITELJI SRETNI
KAD SE JA SMIJEM I RADUJU SE SA MNOM.
SUNCE SE SMIJE SVAKI DAN
KAD JE SUNČANO.
SVOJIM OSMIJEHOM
GRIJE CIJELI SVIJET.
SVOJ BIH OSMIJEH DAROVAO
PRIJATELJIMA,
UČITELJIMA
I RODITELJIMA.
VOLIM KAD SE LJUDI SMIJU.
KAD DOĐE OSMIJEH,
NESTANE SVA TUGA IZ SRCA.
JA SE SMIJEM KAD SAM SRETAN.
Ime i prezime učenika: IVANO REŠETAR
Razred: 6.
Država, adresa i naziv škole: OŠ KAJZERICA, ŽARKA DOLINARA 9, 10020 ZAGREB, REPUBLIKA HRVATSKA
Ime i prezime mentorice: ANDREA BOSANAC
Napomena (menotirce, op.u.): “Ovu je pjesmu napisao dječak s autizmom. Ivano Rešetar je i prošle godine sudjelovao na vašem natječaju te napisao pjesmu Pjesma o rukama. Ova je pjesma o osmijehu nastajala od listopada na temelju slika i fotografija te asocijativnih pitanja. Budući da je u rukopisu pisana velikim tiskanim slovima, tako je prenesena i na elektronički oblik, iako je naš Ivano počeo pisati i pisana slova. Jako smo ponosni i na ovaj uradak našeg učenika koji smo upotpunili i likovnim detaljem te povezali ovu temu s prošlogodišnjom.”
