piše: Marija Juračić
Moje baba ne gasi televizor. Stalno sluša neke političare koji raspravljaju o moralu.
„Tko o čemu, političari o poštenju“, kaže moja baba. Ona sve političare dijeli u dvije grupe. Prvu grupu čine političari sa čistim cipelama, a drugu grupu oni s prljavim, fuj cipelama.
Baba veli da je politika u našoj državi općenito fuj, da je to jedna velika, šporka lokva, kaljuža iz koje curi silna lova, a koju su političari sa čistim cipelama zaobišli jer im se gadi zaprljati ruke i pokupiti lovu.
Političari s prljavim cipelama su, kao praščići, veselo u nju uronili osjetivši da se nalaze u finom, prirodnom okruženju. Osjećaju se u toj bari kao svoj na svome, gacaju po blatu, baškare se, plivaju prsno, plivaju kraul i svakim zamahom trpaju lovu u svoje džepove.
Baba još tvrdi da su joj ti političari s prljavim cipelama ukrali veći dio njezine penzije. Ja mislim da ona pretjeruje jer baba ima jako veliku penziju pa ju je rasporedila po svim bankomatima u gradu, a imam dojam da je nešto penzije rasporedila po nekim bankomatima cijele Lijepe naše. Ali tu lovu ona ne dira. Čuva je za crne dane.
Baba je sigurno nešto pobrkala, jer da je istina da iz te smrdljive bare curi lova, ja bih prva istrčala na kišu.