piše: Dražen Radman
“Samo da bude mir u svijetu!” česta je želja mnogih ljudi. Pritom najčešće misle na odsutnost vidljivog rata i neprijateljstava među narodima, među različitim grupacijama ili interesnim skupinama.
Mislim da bi ispravnije bilo za reći: “Samo da bude mir u srcima ljudi!” Zašto?
Zato što svako neprijateljstvo, svaka svađa, svaki rat počinje upravo tamo – u čovjekovom srcu.
Vanjska oštra retorika, govor pun mržnje ili pak ‘ubojita’ šutnja, samo je posljedica unutarnje gorčine, povrijeđenosti, osvetoljubivosti i sl.
Dakle, ovom prilikom tek ukratko, iluzorno je očekivati da će biti mir u svijetu kad ga, uglavnom, nema niti među 10-15 ljudi unutar jedne šire obitelji. Zašto?
Zato što je prosječan čovjek pun nezadovoljstva, zamjeranja, zavisti, osjećaja povrijeđenosti, odbačenosti…
Također, pun je neke neobične hlepnje i nastojanja da mu onaj drugi ispuni njegove najdublje potrebe, da ga razumije, da ga poštuje, da ga voli itd.
Pa kad se to ne događa, eto ‘belaja’. Lako planu iskre i lako se počnu bacat ‘baklje’ koje znaju zapalit ‘cijelu kuću’, tj. gotovo nepovratno uništiti cijele obitelji…
A najveći požari i ratovi se događaju među onima koji su (bili) najbliži.
Pa ako tako lako planu ‘lokalni ratovi’ među onima koji su (bili) bliski, kako li neće planuti među onima koji su daleki.
S time da je uvijek bilo onih koji su jači i moćniji od nekih drugih. A kako je moć nezaježljiva, tj. neutaživa, onda se uz pomoć ‘fitilja’ zvanog pohlepa – lako događa potlačivanje drugih, slabijih, strašljivijih ili naivnijih.
Hoću reći, nema šanse da će među ljudima vladati mir dok je ovakvog svijeta, tj. dok je ovakvog čovjeka, neobnovljenog, nepreporođenog iznutra.
“Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje…” (Isus, Ivanovo evanđelje, 14:27)
Obično svijet poznaje mir kada je ‘sve u redu’, kada je ‘sve zdravo’ ili ‘kada je sve pod kontrolom’. To je niža razina. Zašto?
Zato jer nikada nije ‘sve pod kontrolom’. To je jedna od uobičajenih iluzija. Vrijeme ‘pod kontrolom’ je samo vrijeme u kojemu se još nije dogodila ‘nepogodna’ vijest, neželjeni događaj ili tek jedna opaka riječ koja otkriva kako je ‘vrijeme pod kontrolom’ bilo oduvijek samo – dim.
Isus govori o višoj razini, o miru koji je moguć i kad ‘ne cvjetaju ruže’ i kad ništa nije ‘pod kontrolom’. Govori o takvom miru kojeg jedino on može dati onima koji ga traže, koji priznaju svoju krhkost, grješnost, kao i to da ništa nije ‘pod (njihovom) kontrolom’.
Prvi svjetski rat nije počeo u 20. stoljeću. Prvi svjetski rat je počeo u edenskom vrtu. Tamo je ljudsko srce postalo samoživo. I još će ta ‘priča’, tj. stvarnost, trajati neko vrijeme.
Zaključak: Nama ne treba ‘treći svjetski mir’ (grafit na slici). Nama treba – OSOBNI mir. Kad ga primi, čovjek sve ostalo što dođe na njegov život ili ‘život svijeta’ – nosi drugačije, pribranije, bolje. Jer je svoj život dao u pobjedničke ruke.
Onda više ne ratuje s ljudima ili s ‘vjetrenjačama’. Ratuje najprije protiv ‘korupcije’ u svom vlastitom srcu i, uz Božju pomoć, polako nadvladava.