piše: Milan Rajšić
Onaj nesretni Google Maps, ne znam što bi dao da bude u mom društvu i da o meni više zna, nego ja sam o sebi.
Dobro zna da se danas broj cesta, kuća, autobusa, brodova, aviona…, ustostručio i da je teško lutati prostranstvima svijeta a ne koristiti usluge moderne tehnologije.
Koliko god da se klonim Googlovog društva, na kraju mjeseca se on slavodobitno javi, hvaleći se da je sa mnom putovao i sve zna o meni.
Slavodobitno se hvali da sam/smo, bili u pet država, u 30 gradov u 94 manja mjesta, da sam/smo prešli 347 kilometara pješice, 472 biciklom, 2394 automobilom, let avionima ne broji, jednako kao i plovidbe brodom.
Svašta taj nesretni Google zna, ali kako to Arsen pjeva, nekih stvari ima što ne govore se svima…
Ne zna Googi, da smo mi u Maroku svakoga dana, po svakom presunčanom i pretoplom danu, ponekad i noću, prehodali prosječno dvadesetak kilometara, popili dvije tri kave ili čaja, na uši nam izlazili sočni narančini sokovi. U 22 dana puta, nismo popili ni kap alkohola.
Jeli smo sve što nam je došlo pod nož, vilicu, žlicu, zub, ali smo najviše tamanili masline svih boja, veličina, ukusa. Na drugom mjestu su slatke, preslatke datule. Treće mjesto, ravnopravno dijele “harira” juhe, ukusni sočni “tajini” pripremljeni s neizostavnim marokanskim začinom “Ras el-Hanout*” i s govedinom, piletinom, janjetinom, ali i bez mesa, jednako kao i “kuskusovi” u koje je uvijek trebalo dodati ljutu “harisu”. Berberski omleti su bili hit i omiljeno jelo, jednako ujutro, u podne i navečer.
Google može umrijeti od muke, ali nije mogao saznati da je: Barbara kupila prekrasan berberski tepih, Anušine ruke bljesšte od pet-šest srebrnih prstenova, Goran je postao djeda jednoj Eleni, Dubravka koja je spasila tisuće života u svojoj liječničkoj praksi po prvi put je u vlastitom želudcu osjetila što je morska bolest, a Viktorija, njena kolegica po struci, imala je po prvi put u životu pred sobom bolesnika od kinoteze. Ne zna digitalni mangup, da smo satima razgovarali o klečavcima i kmečavcima, da smo odvrtili nebrojene sekvence starih filmova, da smo s Juricom, Dubravkinim sinom, po prvi put i virtualno vozili auto prema Splitu, da smo pričali o putovanjima i o ratovima, o ljubavima, avanturama, životnim greškama…
Pored cijelodnevnih aktivnosti u formi hodanja i gledanja, svake večeri smo uspješan dan završavali u formi okruglog stola i otvorenoj tribini.
Koliko je putovanje po Magrebu bilo intenzivno i naporno, najbolje pokazuje podatak da sam nakon povratka u Europu spavao desetak sata u komadu.
Za mene koji sam cijeloga života zadovoljan s četiri-pet sati sna, bilo je to novo životno iskustvo i mali šok.
Četiri dana odmora dovoljna su za odmor, pranje rublja, pakiranje naprtnjače.
Kapetane, moj kapetane, vrijeme je za novu plovidbu.
Od sutra sam u novom filmu: vlakovi, Budimpešta, Drakula, Karpati, Transilvanija, Chisinev, Dunav…
Google Maps, kao mali poslušni pas, čeka da ga i ovaj put povedem u šetnju…
*Ras el-Hanout, u arapskom svijetu znaci, Glavni u trgovini.
Mjesavina je to zacina, bez koje se ne moze zamisliti priprema jela u Maroku.
Ras el-Hanout je sastavljen od tridesetak zacina. Danasnji marokanski trgovci, prodaju naivnim i neinformiranim turistima Ras el-Hanut, sa vec 42 sastojka. Jeste da takav ne postoji, ali dobro zvuci, a sto znaju instagrami, jutubovi, guglovi sto su 42 zacina.
Bilo koliko bilo, bio Ras mljeven (losija varijanta) ili se melje tik prije upotrebe (bozanski mirisi okupiraju kuhinju i stan), u njemu mora biti kima, korijandera u zrnu, kurkume, kardamona, djumbira, muskata.
To mora biti!
A moze biti: cimta, kikirikija, dugackog papra, crnog papra, lavande, kajenskog papra, gvinejskog papra, razne cili vrste, muskatov cvijet, kalgan, klincic, cvjet ljiljana, rcvijet ruze iz Damaska, list planinske jarebike, sjeme kormoraca, oregano, list velebilja, cvijet konopljike…
U brojnim marokanskim receptima za mijesanje Ras el-Hanut, neizostavna je samljevena Španjolska muha*.
Njezin prah ne sluzi za poboljsanje ukusa ili mirisa, vec je ona afrodizijak.
*Spanska muha
O ovome insektu, jednako kao i o Ras el-Hanout, na hrvatskoj Wikipediji, jednako kao i o brojnim, brojnim drugim pojmovima, nema ni slova, pa dobro dodje i cirilica…
Шпанска мушица (Lytta vesicatoria) је апосематска смарагднозелена буба тврдокрилац из породице мајаца (Meloidae). Распрострањена је широм Евроазије.
…ili na slovenscini…
Španska muha je tudi izraz za prašek iz teh hroščev, ki je po razširjenem prepričanju učinkovit afrodiziak. Uporabljajo se posušeni in zmleti hrošči, čeprav ga v praksi pogosto sestavljajo druge vrste hroščev iz te družine, ki vsebujejo več kantaridina (tudi do 5 % suhe teže).[2] Prepričanje je povezano z dejstvom, da snov draži sluznice urogenitalnega trakta, kar naj bi povečalo spolno slo pri ženskah. V resnici ta učinek ni bil nikoli dokazan, obstaja pa nevarnost hude zastrupitve ob zaužitju, ki lahko med drugim povzroči krvavitve požiralnika, bolečine pri požiranju in uriniranju, odpoved ledvic itd.; večina komercialno dostopnih preparatov pravzaprav sploh ne vsebuje kantaridina ali pa ga vsebuje v zanemarljivih količinah.[3]
Nema sto nema u Ras el-Hanout, a nema i toga sto se ne moze poslije dobrog jela u kojem je Ras el-Hanout