foto: Sonja Breljak
Berlin/ Topli početak studenog …koji do sada ne opravdava svoje ime …i temperature do 15 stupnjeva, zovu stanovnike njemačke metropole uživati u bojama lišća dok ga prvi jesenji vjetrovi još ne skidoše s grana. Poslušajte poziv!…
DJEVOJKA NA BOLNIČKOM KREVETU
Dražen Radman ….studeni 2011.
S tek primljenom gorkom viješću, nespremna i zatečena,
Na svoj krevet bolničke sobe sjela je, onako, sasvim sama…
I gledala kroz prozor… u daljinu… prema horizontu…
Djevojka koja se do jučer smijala…
Koja je, poput svojih vršnjaka, imala svoje želje i snove…
Niz njeno lice, lijepo i jedro,
tople suze tekle su jednostavno i polako…
Ali nisu mogle stati……
U BRISELU, ILI U BRISLU
MALI JEZIČNI SAVJETI
Časopis Jezik
Radi lakšega uočavanja pogrješnoga izgovornoga oblika imenice Bruxelles, u savjetu će se pisati prema izgovoru (izg. Brisel). Međutim, ta se imenica u hrvatskom jeziku ne piše prema izgovoru. Dakle, nije ispravno pisati /Brisel/, nego Bruxelles.
Prije nekoliko dana na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu postavljen je veliki ugostiteljski šator koji će se ondje nalaziti do veljače sljedeće godine. Kao i o svemu, mišljenja su građana o tom šatoru podijeljena, a nezadovoljnici su mnogo…
KOMENTAR TJEDNA II
Ivo Dorotić-02.11.2011./Dragi Jadrane, lijepa su ta naša mala mjesta, naročito liti. Ja sam rođeni Sumartinjanin s otoka Brača. Mjesto je drugo po ribarstvu na našoj strani Jadrana, odma iza Kalija, a ipak ovog ljeta nisam mogao dobiti slane inćune ili srdele, jer ih skoro pa i nema. Morati ću pokušati sam soliti kao i prijatelj Zvonac (Ivan Zvonimir Čičak) …što može on trebao bi moći i znati i ja. Turista je bilo puno, iako Sumartinjani i dalje plaču. Sezona je donijela 48% više noćenja …i to samo onih prijavljenih. Pošto sam
KOMENTAR TJEDNA
Komentar na tekst “Tko smije ovdje lajati?” od 2. studenog 2011.
Čika Draško -03.11.2011./E moj Čuko, vid´o sam ja to već odavno. I tebe godine gaze, pa ne obilaziš redovno i ne obilježavaš dovoljno svoju avliju, a drugi ti psi laju u dvorište i pišaju oko njega. A dobro ti znadeš, da ima pasa koji samo laju da se laje, a malo je onih koji gledaju svoje stvari i svoga gazdu. Vidio sam nedavno tvoju tetu Sonju, pa nemo’š vjerovat, ma ta te ne skida s dnevnoga reda – stalno si joj negdje u pameti (stvarno si je nečime očarao – čovjek bi rekao: pasja posla!), a ima valaj puno za radit. A ti bi se mogao malo potrudit i uvest reda u avliji; zareži češće i pokaži zube, makar se to nekome i ne svidi, pa ako treba, onako kako ti to znadeš – odaj si duši malo oduška …. digni nogu!…
NOĆNO NEBO
GLAS IZ LIPOWEGA
ZDRAVLJE I LJEPOTA
piše: Uta A. Schnappinger, vlasnica tvrtke Lipoweg
Poštovani čitatelji Hrvatskog Glasa Berlin,
Hrvatska je meni i mojim suradnicima do sada bila poznata kao posebno omiljena zemlja za odmor, kao zemlja s prekrasnim prirodnim kulisama gdje su se snimali Karl-May filmovi, gdje su ljudi prijatni i otvoreni. Nakon što je moja suradnica Suzana Stipić počela raditi kod nas, naš pogled na Hrvatsku se toliko proširio i promijenio, što me čini posebno sretnom. Pokazala nam je Hrvate u dosad još za nas nepoznatom svijetlu: strastveni i srčani, iskreni, srdačni, lojalni i s vrlo izraženim smislom za poslove.…
U SKLADU S PRIRODOM
PRIČA O SUZANI STIPIĆ I TVRTKI LIPOWEG
piše: Sonja Breljak
Berlin/Poštovana, sasvim slučajno sam, na Hrvatskoj noći prošlog vikenda, saznala da postoji Hrvatski Glas Berlin. Moje ime je Suzana Stipić. Rođena sam u Mostaru, a živim skoro dvije godine u Berlinu. Prije toga sam živjela i studirala u Nizozemskoj, da bih ovdje došla radi posla. Ja sam marketing manager firme Lipoweg, koja se bavi zdravstvenim konceptom za mršavljenje na biljnoj bazi… Pismo ovakve sadržine stiglo je do nas prije tjedan dana. Onda …poruka tamo …poruka ovamo …i eto …uspostaljen je kontakt koji puno obećava. Suzanu Stipić, odnosno firmu Lipoweg, posjetili smo u četvrti Wilmersdorf gdje imaju jednu od 55 …
MRIŽA MOGA NONA
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Jo ća mi se ova zgoda usikla u pamet, ma bija san je zaudobija i sad me je udrila u možjane da je stavin na kartu. Moj Nono je bija jedan jako grintavi stari ribar. Cili život je odija ne more i baca mrižice ma nikada nije uvatija ni jednu ribicu sa nikin drugin artiman. Uvik je govorija niman ja pacence nadivat ješku i čekat ka tustle oče li me privarit špar oli babica oli …nedaj bože koji čućin, i onda posli pustega vrimena doć doma sa po kila ribe. Ajde ti lipo lovit rake govnare nima lipje o mrižic,…
S NOGE NA NOGU
ROKERSKI DNEVNIK
piše: Miroslav Bičanić-Toza
Lagano nogu pred nogu.
Subota. Bar tako mislim.
Prekrasan dan. Rana jesen.
Ili bablje ljeto. To nekako bolje ide uz prizor. Babe na svakom koraku.
A tko bi drugi, kad hodam oko tržnice. Čekam ženu i punicu.
Nemam živaca za kritike robe izložene na tezgama. Te paprika ti je vaka, ma’una ‘naka. Jel…