događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
MALI JEZIČNI SAVJETI
Časopis Jezik
Brojevi znače koliko je čega – pet savjeta ili znače koje je što po redu – peti savjet.
Ako broj znači koliko je čega, naziva se glavni broj i može se bilježiti i slovima i brojkama – jedan 1, dva 2, tri 3… uobičajeno je u tekstu bilježiti brojeve od 1 do deset slovima, a one od deset pa nadalje bilježimo brojkama. Dakle, pet savjeta, deset savjeta i 11 savjeta.…
ZA SRCE I DUŠU
Tin Ujević
Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad !
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.
hglas berlin
Tin Ujević se rodio 5. srpnja 1891. u Dizdara kuli u Vrgorcu. Njegovo puno ime bilo je Augustin Josip Ujević, po starom običaju župe imotskih Poljica, gdje su svoj pokrštenoj djeci davana dva imena. Njegov otac, Ivan Ujević, bio je učitelj rodom iz Krivodola u Imotskoj krajini, dok mu je majka Bračanka, iz mjesta Milne. Tin je rođen kao jedno od petero djece od kojih su dvoje umrli još u djetinjstvu.
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Tko malo bolje i od početka izdavanja prati naš Hrvatski Glas prisjetiće se teksta slična naslova. Samo …tad glasio upravo NEMOGUĆA MISIJA. Bilo je to za Berlinskog maratona prije dvije godine. Hrvatski maratonac na triciklu na ručni pogon, Mladen Pucarić iz Društva osoba s tjelesnim invaliditetom iz Pule, sudjelovao tad po osmi puta na Berlinskom maratonu. Ovaj životni i sportski entuzijast čini sve kako bi se natjecao u Berlinu. E, kao da je to lako! Ponajprije, Mladen se sam financira. Onda …sam se i doveze automobilom, pređe više od tisuću kilometara do Berlina, obavi sam sve formalnosti oko prijave i potom sudjeluje na maratonu dugom 42 kilometra i 195 metara zajedno s desecima …
SLAVONSKI BROD – U prostorijama Gradske knjižnice u Slavonskom Brodu, Zavičajni klub „Brođani“ iz Berlina predstavio je svoju monografiju.
Dvadeset godina požrtvovnog humanitarnog rada je iza njih. Dobar dio toga dokumentiran je u monografiji koju je napisala i uredila članica kluba dr. Marija Dragica Anderle iz Wiesbadena, a izdala ju je tiskara „Grafotisak“ iz Slavonskog…
piše: Sonja Smolec
Navečer je bio još poprilično normalan. Osim onih nekoliko sumnjivih nijansi na ekranu koje su se pojavile prije više godina i na koje smo svi navikli, i ružnih stvari na vijestima na koje smo se isto tako navikli, nije bilo ništa neuobičajeno. Ugasila sam ga na pola neke dosadne sapunice.
Drugi dan poslije podne uzimam daljinski, pritisnem zeleni «gumbić». Ništa. Pritisnem broj jedan. Opet ništa. Gledam u ekran, onako postrance. Možda me iznenadi. Da nisu baterije u daljinskom? Nisu, veli sad i druga zainteresirana strana. Prilazi mu …
Rüsselheim/ Prošle subote je u restoranu “Bootshaus” u Rüsselsheimu održana Izborna skupština Hrvatskog svjetskog kongresa u Njemačkoj. Izborna skupština je počela Hrvatskom himnom. Predsjednik Mijo Marić pozdravio je nazočne i srdačno zahvalio dosadašnjem predsjedništvu na uzornom radu u ove dvije godine. Posebno je istaknuo profesionalizaciju kongresa koja je doprinijela priznanju njihova rada koji je po njima bio jako uspješan. HSKNJ je krovna udruga sveopćih skupina i vidljivost hrvatskog iseljeništva poznata ovdje gdje mi živimo i u ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
-Nisam baš mislio tako! Ali znaš kako je …ja ti to moram reći! Tim riječima je završio jedan telefonski razgovor, relativno rano jutros.
Tim riječima me upozorio poznanik da moje pisanje nije baš konstruktivno i da bih mogao imati problema, što mi on ne želi, nego me samo prijateljski upozorava što se po gradu priča.
Kaj god!
piše: Ivek Milčec
Prošloga tjedna u međusobnoj komunikaciji naših dičnih političara najčešće se rabila imenica britva. Čudno, kaj ne? Između tisuća riječi kud su baš izabrali britvu. Može biti da su se prisjetili svojih starih koji su, obično ponedjeljkom, spominjali brijače, brice, frizere i blaumontag. Naime,nekada ti vrsni majstori nisu ponedjeljkom radili tj. odmarali se od prošlotjednih tračeva i ogovaranja koje su im njihove mušterije, onak u “povjerenju” priopćile pod uvjetom da to ostane “med…
DEA´S TAGEBUCH
von: Andrea Vidović
Berlin/Drei Wochen bin ich schon wieder da. Drei Wochen, die verflogen sind, dass ich keine Zeit hatte traurig zu sein. Aber verwirrt war ich oft. Ich kann es nicht glauben,dass ich wieder da bin. Meine geliebten Gesichter zu sehen, die ich ein Jahr lang nur, wenn überhaupt, über Skype gesehen habe.
Ich habe meine Freiheit wieder, ich falle nicht mehr als Weiße auf. Ich bin, wie jeder andere auch. Mir gefällt das. Keiner sieht mir an, dass ich gerade ein Jahr weg war oder das ich keine Deutsche bin.…