događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Stjepan Poljaković
Postoje stvari ili pojave od kojih ponekada okrenemo glavu jer ne volimo gledati nečiju patnju. Postoje scene koje nas duboko uznemiruju ili podsjećaju na scene iz naše ne tako davne prošlosti.
Upravo se sada sjetih jednog šlepa na Dravi u ljeto 1991, uplakane izbjeglice koje odlaze u nepoznato.
– Smiljka Pavlović darovala Gradu Koprivnici zbirku svojih fotografija –
tekst: Aleksandra Brnetić
foto: Ivan Brkić i Smiljka Pavlović
Koprivničance te srpanjske večeri nije smetala ni vrućina pa ni glazba koja je sa Zrinskog trga kroz otvorena balkonska vrata ulazila u Galeriju Koprivnica, smještenoj u nekadašnjoj zgradi Prve pučke štedionice, izgrađenoj početkom 20. stoljeća.
I kad umrem, pjevat će Slavonija
tekst: Slavko Žebić
Miroslav Slavko Mađer (Miroslav S. Mađer; Hrtkovci, 1. srpnja 1929. – Zagreb, 14. kolovoza 2015.) bio je hrvatski književnik i književni kritičar. Pisao je pjesme, drame, radijske drame, televizijske drame, kratke priče, oglede, eseje, crtice, novele, humoreske te djela za djecu. Bio je jedan od istaknutih pisaca krugovaša, a radio je i kao novinar.…
piše: Marija Kukić
O njima se mnogo sluša, piše, govori. Potresne slike i priče nude nam mediji. Dolaze iz svih krajeva: Sirije, Iraka, Afganistana … U potrazi za plemenitijim, ljudskijim životom ili u bitci za očuvanje vlastitoga života.
Putujući tjednima i mjesecima u neizvjesnost, u nepoznato prelazili su tisuće i tisuće kilometara na sve moguće i nemoguće načine nadajući se da će pronaći neko mirno mjesto, tihu oazu mira gdje će moći nastaviti život vrijedan ljudskog dostojanstva. …
INDIKATOR – “VISINA NIVOA OBRAZOVANJA”
piše: Dražen Katić
Mjeri se po broju učenika koji su nakon završenog obaveznog osmogodišnjeg školovanja nastavili i završili srednju školu.
Izučeno zanimanje omogućava mladim generacijama pronalaženje posla te stabilniji poslovni razvoj. Omogućava i studiranje onima koji se odluče ići tim putem.…
Širi se naša rubrika Poezije – Goran Gatalica, novi suradnik
– Poštovani, drago mi je da Vas mogu kontaktirati i svojim radovima, poezijom, pridonijeti zajedništvu među Hrvatima u inozemstvu i onima u domovini. Drago mi je da ovdje ima već i kolega mi po peru koji su mi i osobni prijatelji ili vrli kolege poput gospodina Roka Dobre ili gospodina Ivice Smoleca. Svima u Hrvatskom glasu Berlin svako dobro, od srca želim, piše nam Goran Gatalica, naš novi suradnik u rubrici Poezija te šalje kratki životopis i prve stihove.
Sjećanje na neke dane …
piše: Slavko Žebić
Ne treba vas čuditi naslov, jer u Gibarcu smo za priredbu, uprizorenje dramskog djela ili kazališnog komada, uvijek govorili, zabava. Bilo je to odomaćeno među domaćim pukom, pa, iako je na plakatu stajalo, primjerice, “Dramska sekcija KUD-a „Vladimir Nazor“ iz Gibarca iduće subote prikazuje komediju S. Nastasijevića „Ženidba Pavla Alamunje“ u režiji učiteljice Ruže Divald”, moji Gibarčani su znali reći; u subotu je ponovno neka zabava.…
Preminuo Arsen Dedić
Arsen Dedić (Šibenik, 28. srpnja 1938. – Zagreb, 17. kolovoza 2015.), hrvatski skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor.
Autor je i izvođač mnogih šansona te pobjednik mnogih glazbenih festivala. Napisao je, skladao i izveo mnoge dojmljive ljubavne i misaone pjesme te je svojim izvornim stilom stekao mnogobrojne poklonike.
Slovi za jednog od utemeljitelja šansone u Hrvatskoj. Uz glazbu, objavio je više zbirki lirike. Prevodio je i obrađivao poznate šansonijere i autore.…
Arsen Dedić
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines
dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba obješena u zraku kao naranča
Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39. kod Grković
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I “Molim Vas ako me tko traži”
Ne daj se Ines
Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s jos milion nježnih
I bezobraznih podataka naše mladosti
Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta
Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
Odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice
Znam da će jos biti mladosti,
Ali ne više ovakve – u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
Kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo