piše: Štefica Vanjek
Nedjeljno jutro, kišovito i tmurno, kao da je kasna jesen, a ne procvalo proljeće puno života.
U ovih mojih sedam desetljeća, sve se izokrenulo naglavačke. Nemam više snage nabrajati sve promjene. Nekih se još dobro sjećam, ostale su zapamćene u vijugama ovo malo sivih stanica mozga što mi je ostalo.…





Prilika je to za sve koji govore i pišu na hrvatskome jeziku a žive u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj.
Predavanje zadnjeg bloka, izobrazbe za sistemsku terapeutkinju, treće i zadnje godine, na Helm Stierlin Institutu u Heidelbergu, nije se moglo održati u prekrasnoj, rustikalnoj vili instituta, Vili imena Schmeil, nadomak dvorca koji krasi taj predivini grad i njegovo obzorje… jako ga volim, najstariji je sveučilišni grad Njemačke… nekad davno, da je život tekao drugačije, bio bi to grad u kojem bi studirala… njegova stara jezgra podsjeća na zadarsku Varoš… na Zadar…… 