Nečija barbarska ”savjest” od nje je napravila kreaturu
Mirko Popović
Iskapivši čašu ponovio je:
– Yes, Borise, kad sam se nakon toliko godina ponadao da je Brankino lice konačno iščezlo iz mojih košmara, ponovno sam ga počeo sanjati kako dolazi uvijek istim putem kao nepodnošljivi jecaj: Kristijane moj, što će biti s mojom Otilijom?
Ustao i još jednom s tridesetpetog kata oblakodera C, poslije trideset godina provedenih preko ”bare”, pogledao gradsku…




