Iz naše arhive/ objavljeno 18.04.2018.
piše: Marica Žanetić Malenica
Zagreb, kćerkin stan, vrijeme sadašnje… Sjedim sa šestogodišnjom unučicom na tapetu s hrpom igračaka razasutih uokolo. Igramo se. Odjednom ugledam krpena lutku, onu za ruku. Uzimam je, oči mi zasvijetle neobičnim sjajem, samo meni znanim.
Moji prsti, pažljivo nataknuti, oživjeli su u njoj, a glas je dobio neki drugi, piskutav ton. Približavam se unučici i započinjem mali igrokaz. Bujica riječi teče iz mene, a zbunjeni izraz Evina lica govori mi da je ovakva baka pričalica za nju nešto novo.
Krpena lutka koja joj, onako mlitava i beživotna, do sada nije bila zanimljiva, najednom je privukla njezinu pozornost i postala…
Otjeraj noć i upali svjetlo
Dogodilo se to u ljeto 1967. godine. Završila sam prvi razred osnovne škole i teta me u srpnju odvela svojoj majci u Turić, u selo Bosanske Posavine.
Netko je početkom prosinca isključio
Tetovo/ Makedonsko-hrvatsko društvo (MHD) je 09. 06. 2021. u Tetovu organiziralo likovnu izložbu pod nazivom “Hrvatska kroz vrijeme”.
„Za vrijeme posjeta mami u bolnicu, navratih njezinoj liječnici na konzultacije; ova sva zadubljena u papire s kojih ni pogleda nije skinula, umjesto odzdrava odmah prijeđe na stvar, riječima: “Recite…?” 
Boje ljubavi na paleti miješam,
“Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava.”