DA VRNUL SE BUM NAZAJ

Kaj god!
piše: Ivek Milčec

Razmišljajući koji naslov bi odgovarao ovome tekstu, odlučih se za gornji jer daje odgovore na neka pitanja koja mi bijahu postavljena posljednjih dana. Iako mnogi već znaju, smatram da je ipak potrebno (zbog onih koji to ne znaju) reći da sam u Berlin došel na poziv g.Stjepana Lozančića, predsjednika HKD “V.Fran Mažuranić” kako bih prisustvovao svečanoj proslavi 30.obljetnice postojanja društva čiji  sam bio suosnivač i dugogodišnji predsjednik.
Prije same svečanosti, ali i nakon nje susreo sam mnoge prijatelje,…

više

ADAM I EVA – IDEAL I STVARNOST

IZLOŽBA IRME MARKULIN U PROSTORIMA EVANGELIČKE CRKVE
tekst i foto: Sonja Breljak

Rođenjem Banjalučanka,  likovnim obrazovanjem …Zagrepčanka a umjetničkim i životnim izborom …Berlinčanka …to je naša mlada umjetnica …28-godišnja Irma Markulin. Prošle smo godine propratili njen izložbeni, diplomski rad, kao završnicu Umjetničke škole. Sin Noa napunio je dvije godine a mlada mama već je odavno u velikim planovima, novim projektima. …

više

U posljednji tren ili last-minute

Mali jezični savjeti
od Časopis Jezik,

Iako se do sad moglo putovati i na odredište stići prije vremena, točno na vrijeme, doći u posljednji tren, zakasniti – u posljednje nas vrijeme podučavaju da je dobro putovati  last-minute .
Tako nam uglavnom govore promotivne poruke hrvatskih turističkih agencija. Last-minute putovanja jesu putovanja u posljednji tren, minutu ili pet minuta prije, 5 do 12. Zasigurno bi se mogao smisliti još pokoji izraz kojim se u hrvatskom može zamijeniti…

više

POKOPANI SNOVI

piše: Ana Wegener

 

Pokopani snovi

Na klupi drvenoj
Zagrljeni sjedili
Dječak  kovrdžave crne kose
I Smeđokosa djevojčica
U  žutoj haljini
Sa sitnim bijelim cvjetićima.
I maštali o budućnosti.
Ona, na krilima snova
U daljine se vinula.
Njega je sila zla zakopala
duboko, duboko.…

više

NOVI AUTOR-ANA WEGENER

Berlin/ Naš novi autor, pjesnikinja Ana Wegener rođena je 1954.godine. Nakon završene srednje škole odlazi k ocu u Njemačku. Od 1978. godine radi kao asistentkinja za reklamu i kao prevoditeljica. Angažirana je i u radu   Hrvatske katoličke misije u Berlinu. Članica je  prvog hrvatskog kulturnog društva  u Berlinu, «Vladimira Frana Mažuranića», od samog osnivanja 1980. godine, a od 1995-2001. godine je predsjednica društva.
Piše od ranog djetinjstva. Objavljivala je u hrvatskim i njemačkim novinama.
2004. godine izdaje dvojezičnu knjigu u stihu i prozi – „Ožiljci/Narben“.…

više

TAMBURICA SAMICA

SUSRETI
piše: Emil Cipar

Čitam ovih dana na Hrvatskom glasu Berlin izvještaj sa koncerta kojega je održalo tamburaško društvo „Welebit“ iz Berlina.
U drugom dijelu programa, pokazali su kako dobro zvuče i klasična djela izvedena tamburicama …piše u reportaži kolegice Sonje Breljak.
Zvuci tambure u Berlinu! Nekako mi to neobično zvuči. Ako povežem pojmove glazba i Berlin, onda je prvo što mi pada na pamet Berlinska filharmonija, Karajan, violine, klavir, opera… I to …

više

KROATEN IN DEUTSCHLAND TEIL 2

Von Emil Cipar

Hallo ihr Lieben!
Da bin ich wieder. Ich wollte noch einiges über Kroaten in Deutschland sagen.
Es gibt uns seit eh und je in Deuschland. Immer wenn es in unserer kleinen Heimat nichts zu futtern gab …sind wir gen Norden gezogen. Und immer wieder zurückgekehrt. Man ging zu Fuß bevor es die Eisenbahn gab. So lange sind wir schon hier.
In unserer Sprache heißt Deutschland …Njemačka …und der Deutsche ist Nijemac. Die gleiche Bezeichnung wie für Stumme…

više

PRVI ADVENT S WELLEBITOM

teksti i foto: Sonja Breljak
vidi foto
Berlin/Kako lijepo provedena nedjeljna večer prvoga adventa! U Kapernaum Kirche, malenoj i u ovoj hladnoj berlinskoj noći, ugodno toploj,  crkvici u općini Wedding, održan je tradicionalni adventski koncert u izvedbi Tamburaschen Chor Wellebit 1902.
Kakva slučajnost …prema riječima svećenika Hansa Zimmermanna …i ova evangelička crkva, sagrađena je 1902.godine, upavo one  kada je i Hrvat Franc Krznar, svojevremeno u Berlinu osnovao tamburaški orkestar, Nijemcima neobična naziva -Velebit.…

više

STAROST NIJE BOLEST

ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar

Najveći problem sa starenjem je da se ne zna kad ono počinje. Svatko ga gura pred sobom dok ide, a kad više ne ide kaže se …ostarilo se!
A kad se ostari onda se ide na teret zajednici. Nije važno kojoj …užoj široj …najširoj …teret ostaje teret.
U Hrvatskoj je vjekovima funkcionirala obitelj kao osnovna ćelija socijalnog društva. Pod jednim krovom su živjeli najmlađi i najstariji članovi, zajedno sa onima koji su bili u punoj radnoj sposobnosti. Svi radni i mentalni resursi korišteni su maksimalno. Svatko je imao…

više