piše: Mirko Popović
I u svom petnaestom ljetu dojam djevojčice ostavljala je branjem bijelih cvjetova po parkovima, skupljanjem razglednica kroz koje dugo u noć je zamišljala daleke gradove.
Nemirom rukū rasplićući kikice iz pramenja kose, izvijajući se potom pred ogledalima govorila je o ljepoti vjetra dok pleše u travama i osluškivala kako mi srce napaja drhtaj.…








