piše: Marica Žanetić Malenica
Tog lipanjskog predvečerja u Vižinadi, malom mjestu u unutrašnjosti Istre, na susretu čakavskih pjesnikinja i pjesnika Verši na šterni (gustirna, cisterna ili bunar) govorila sam svoju pjesmu Zbaćeno jaje, napisanu na velolučkom dijalektu. Na tom događanju predstavljen je i zbornik pjesama odabranih po natječaju GK Poreč.
Vrativši se na svoje mjesto na platou, slušala sam glazbenu točku i razmišljala o dvije stvari. Kako to da ja, koja u Splitu živim od gimnazijskih dana, ne pišem na čakavici, što bi bilo očekivano i logično, već na štokavskoj ikavici Vele Luke u kojoj, zapravo, nikad nisam živjela?…