događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak
Naslov ove kolumne mogli bi potvrditi posebno u ove dane. Baš je takvo vrijeme. Vrijeme za razmišljanje. Započelo prošloga tjedna vrijeme korizme. Vrijeme priprave za Uskrs. Svojevrsne duhovne obnove. I razmišljanja. O sebi. I drugima. Kako je drukčije moguće doći do spoznaje. Do zaključaka. Do obnove. Promjena. A potrebne su i pojedincima i šire, obitelji, zajednici, društvu……
ZNA SE!
piše: Emil Cipar
Od 18.veljače 2010. Hrvatska ima novog predsjednika. Što to znači, pokazat će vrijeme …bilo bi glupo činiti tako, kao da znam što će se dogoditi i šta to za nas znači.
Svečana inauguracija ne ostavlja mi puno mjesta za optimizam. Ivo Josipović odaje dojam čovjeka, koji će se boriti za pravdu. Na predsjedničkim izborima dobio je moj glas, ali ne zato što je bio moj prvi izbor, već zbog toga da ne bi pobjedio Bandić, a on sigurno nije simbol pravde. S Bandićem bi zavladalo kumstvo i rodijaštvo, a ta vremena bi stvarno trebali zaboraviti.
Ne znam zašto, ali mi ni kod Josipovića nikako ne dolazi oduševljenje, koje sam imao kod izbora Obame. Nedostaje mi onaj…
piše: Sonja Breljak
BISERNICE I BRAČ ZA „WELLEBIT 1902“
Ugodan događaj i susret u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Berlinu. Veleposlanik RH dr. Miro Kovač predao je u ruke predstavnika njemačkog tamburaškog orkestra, točnije „Tamburaschen Chor Wellebit 1902 Berlin” , instrumente koji su kao dar ovom orkestru stigli od hrvatskog Ministarstva za kulturu. Tri vrijedna tradicionalna instrumenta, dvije bisernice i jedan brač, predao je hrvatski veleposlanik njemačkim glazbenicima, odajući im ujedno i priznanje i zahvaljujući za dugotrajno održavanje i njegovanje hrvatske glazbe u Njemačkoj.…
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak
Dvoranski nogomet među berlinskim Hrvatima, došao na svoje. Ekipa SD Croatije osvojila naslov prvaka sjeveroistočne Njemačke. Po titulu išli u Neuenhagen, sat vremena vožnje od Berlina, u nekadašnji DDR. Takve stvari saznam od onih koji su u Berlinu duže. Nova sam ovdje, tek petnaestak godina gastarbajterske „službe“ , pa mi granice granica bivšeg sistema, nepoznate. A i meni su samoj, granice i „granice“ iz kojih dolazim, prisjele, pa ne volim ni slušati o tome.
Sve u svemu, proveli tamo, u sportskoj dvorani jednog mjestašca, naši mladi nogometaši, cijeli dan. Pa i ja s njima. Nimalo dosadan…
piše i uređuje: Lucijan Brumnjak
MOJ HRVATSKI -VEZA STOLJEĆA I NARAŠTAJA
Da bi se pisalo o jeziku najprije ga treba poznavati, dobro naučiti i zavoljeti.
U knjizi “TAJ HRVATSKI”, priredio Ante Selak, Školske novine-Zagreb 1992. pronašao sam
prilog poznatog kroatiste Dr.Stjepka Težaka, pa ga ovdje donosim:…
BERLINALE SLAVI ŠEZDESETI ROĐENDAN
Svečanim otvaranjem u Berliner Filmpalast na Potsdamer Platzu, počeo je poznati, internacionalni filmski festival. Ovogodišnjim izdanjem, Berlinale slavi 60-ti rođendan. Za svečanog otvaranja prikazan je kineski film Apart Together. Filmska branša iz cijeloga svijeta, a s njom zajedno i ljubitelji filma njemačke metropole, pogledat će u narednim danima, za trajanja Berlinalea, sve do 21. veljače, preko 400 filmskih ostvarenja.…
O NOVIM PUTEVIMA U STRANE KULTURE
piše: Sonja Breljak
U prostorima Südost Europa Kultur e.V. koji vodi Bosiljka Schedlich, održana je kompleksna i zanimljiva kulturna večer. Prema postavljenoj izložbi slika i cijela večer je ponijela naslov „Die Frau nebenan“, odnosno „Žena pokraj“. Tijekom večeri posjetitelji su imali prigodu, pored izložbe slikarskih radova, uživati i u glazbi te upoznati se i s pisanim stvaralaštvom dviju autorica. A svima njima zajedničko je kako u slikarstvu i glazbi, tako i u pisanoj riječi, otkrivanje i predstavljanje novih, svojih i tuđih puteva u strane kulture.
Izložene slike djelo su slikarice Inbal Rosenberg koja je rođena u Izraelu, studirala u Americi i živi u Berlinu. Tijekom večeri je svirala pijanistica Kaoru Mizoguchi iz Japana koja je predjele i običaje Dalekog istoka, nakon studija i usavršavanja u više država, zamjenila onim njemačkim. Za trajanja glazbenog dijela i tijekom razgledanja izložbe slika, posjetitelji su mogli pogledati i „ književni kut“ u kojem su se predstavile Njemica Josefina Bajer i Hrvatica Ruža Kanitz.…
PRVA NAGRADA LIONS KLUBA ZA MARIA RAIČA
Sonja Breljak
Mladi gitarist hrvatsko-poljskih korijena, Mario Raič, odnedavno student prve godine Visoke glazbene škole u Kasselu, osvojio je na natjecanju u Berlinu, vrijednu nagradu. Naime, Mario Raič je sudjelovao na natjecanju gitarista što ga svake godine organizira poznati Lions Club International. Natjecanje je održano u prostorima Visoke glazbene škole Hans Eisler u Berlinu.
– Prijavio sam se na ovo natjecanje na nagovor prijatelja. Bilo je gitarista iz Berlina, Brandenburga i Vorpommerna. Svirao sam tri djela, rekao nam je zadovoljno Mario Raič nakon završenog natjecanja. Prvo mjesto na ovom uglednom natjecanju, odnosno priznanje „Lions Preis“, donijelo je našem glazbeniku i novčanu nagradu u vrijednosti od 1000 eura. Nakon ovog uspjeha, Mario Raič će sudjelovati i na natjecanju Lions Club International na razini Njemačke, a potom bude li po rezultatima uspješan kao na berlinskom natjecanju i onom europske razine koje će se održati u Italiji.
Mario Raič je pored uspješnog studija klasične gitare u Kasselu, angažiran i kao član berlinskog glazbenog pop sastava „Stari kamen“ s kojim će upravo za vikend nastupiti na jednoj zabavi Hrvata u Kasselu. U ovom gradu je odnedavno angažiran i u vođenju folklorne grupe pri tamošnjoj Hrvatskoj katoličkoj misiji što je nastavak i produžetak bavljenja folkorom čije prve korake je napravio u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin. Glazba u svim oblicima, vidovima i pravcima, veliki je i važan sadržaj života Marija Raiča. Ne čudi onda da intenzivno bavljenje, odricanje, vježbanje i trud daju tako dobre rezultate koji se iskazuju i na uglednim natjecanjima poput ovoga u organizaciji njemačkog odjeljka Lions Club International.…
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja BRELJAK
Nerviralo me pomalo kada se posljednjih godina u analizi i kritici suvremene literature pojavio izraz „žensko pismo“. Čuj, žensko pismo! Ma nemoj mi reći! Baš samo žensko?! Kao da je, Bože mi oprosti, neko posebno, nenormalno djelo. Onakvo za koje trebaju posve druga mjerila. Činilo se kao da je tvorac te naoko nježne kovanice time činio uslugu autorima djela. Bolje reći, autoricama. Jer o njima je riječ. A nije tomu tako.
Izdvojivši djela ženskih pisaca u kolonu „žensko pismo“, na neki način ih se drukčije vrednovalo, odvojeno, odmaknuto i manje nego li one iz reda „muškog pisma“. Prava podvala. Jer, mjera literarne vrijednosti neovisna je od spola autora. A ta se razlika u vrednovanju, odnosno poimanju, pa i nagrađivanju, ne samo u ovoj oblasti, nego u cjelokupnom životu, gledajući širi povjesni kontekst, i nije baš nešto značajno izbrisala. U odnosu na neka vremena, od prije stotinu godina, pomaka ima, ali tema ipak ostala, uvijek aktualna.…