događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Sagradimo hrvatsku kapelicu Majci Božijoj u Banneuxu – svetištu svih naroda
piše: Marijana Šundov
Banneux Notre Dame je ljupki zaselak smješten nedaleko Liege-a u Belgiji.
Tridesetih godina 20.stoljeća kao i drugdje u Europi osjećale su se strašne posljedice ekonomskog sloma 1929.godine.
Bilo je to vrijeme gladi i siromaštva, bilo je to vrijeme jačanja nacizma, u Belgiji susjednoj Njemačkoj.
piše: Sonja Breljak
Prije točno mjesec dana, kolega Emil Cipar izvijestio je u kolumni o jednoj (eh, da je samo jedna!) žalosnoj hrvatskoj priči.
Naime, Zvonko Čulina, dragovoljac Domovinskog rata, hrvatski branitelj iz Nove Gradiške javno je progovorio i poručio kako bi prodao i vlastiti bubreg jer je na to prisiljen u nemogućnosti prehraniti obitelj. Stvarno žalosna priča.
E, sad ta priča ima i nastavak i prijeti da postane još žalosnija.…
Piše: Emil Cipar
Imao sam prijatelja u djetinjstvu čiji je otac bio partizan. O kako sam to zavidio prijatelju. On nikada nije gladovao, bio je uvijek dobro obučen i u njihovoj kući je bilo svega. Imao je uvijek nove školske knjige, jedini u razredu je imao atlas i nije u ničemu oskudijevao.
Prigodom nekih praznika, Dana Republike i slično, njegov otac je dolazio u školu i pričao nama djeci kako se oslobađala i stvarala …
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Na blagdan Male Gospe, dan rođenja Blažene djevice Marije, bilo je lijepo i svečano u crkvi svetog Bonifacija, na Mehringdammu, jednoj od tri crkve gdje se u njemačkoj metropoli sveta misa slavi na hrvatskom jeziku. -Marijo, o Marijo, o kako lijepa si, zvijezde sjaje oko tvoje glave, anđeli te svojom pjesmom slave, Marijo, o Marijo, o kako lijepa si, pjevao je crkveni zbor.
Misno slavlje je predvodio dr fra Ivan Macut, netom pristigao u Berlin a nakon što je odlukom Franjevačke provincije, fra Ivan …
Lustracija i strahovi
piše: Mirko Omrčen
Kad je u pitanju očišćenje hrvatskog društva od zločina i zločinaca bivšeg komunističkog režima, onda postoje i drukčija mišljenja od onih koji misle da je to jedna nužnost.
Tako bivša ministrica pravosuđa Ana Lovrin (HDZ) kaže: – Danas nakon 16 godina stabilne hrvatske države veliko je pitanje čemu bi služila lustracija. Mislim da je to bespredmetno i ja nisam za lustraciju (2006. godina).…
Na otvorenoj probi “Wellebita”
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Ne tako davno, slušali smo ih u prostorima Hrvatske zajednice gdje uobičajeno sviraju u povodu Dana državnosti Republike Hrvatske.
Prošle godine zasvirali su i na pozornici dvorca Charlottenburg, u sklopu Blistave noći klasike u organizaciji Saveza hrvatskih društava Berlina.
Pisma iz Belgije ...s odmora u Hrvatskoj
…ponijeti sjećanja
tekst i foto: Marijana Šundov
Primošten/8. rujna 2013./ Gledam valove, nadiru nošeni maestralom preko stijena na obali. Potom se povuku, za njima ostaje svjetlucavi mokri trag i morska trava.
Gledam igru valova i vjetra. Netko je napisao „More poslije bure izbacuje bisere“ – sjetim se tih riječi.
Upravo je čudesno kako se iz riznice pamćenja pojedine misli i sjećanja pojavljuju potaknuta nečim – nekim prizorom, mirisom, pjesmom ……
piše: Ante Skazlić
-Toni, okreni se naprijed, bolan, dosadio si više s time.
Bile su to riječi nastavnice Ivane, koja je bila rodom iz Bosne, po tko zna koji put upućene učeniku koji je sjedio u prvoj klupi svog 8B razreda. I tako su nastavnici uporno opominjali Tonija počevši od samog početka osmog razreda pa do kraja, a kako je bio među boljim učenicima u razredu, stoga je ostalo samo na opomenama.
Bio je zaljubljen u Milenu, a ta njegova ljubav je prštila od siline…
Komentari na tekstove “Iz životopisa Zvonka Bušića”, “Posljednji hrvatski idealist” i “Izgubljen iz vidokruga”
Meri, Berlin/ Vrlo neobičan život i sudbina. I tragičan kraj. Žao mi je da u tako dugo čekanoj slobodi nije bilo moguće pronaći (mu) mjesto i smisao koje bi dušu ispunilo mirom.
Ante, München/ Lijep tekst. A žalosna priča. Počivao u miru Božjem!
Ivan/ Da, neobično je to sve što se događalo i dogodilo sa Zvonkom Bušićem. Šteta, prava šteta. Mislim da se trebao na…
Zagrebu pismeko pišem