događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Kukić
foto: Emil Cipar
Otvorih prozor da udahnem malo proljetne svježine i pomilujem pogledom prve jutarnje zrake sunca. I novu rumenu zoru.
Osjetih u nosnicama nezaboravne mirise prekrasnih cvjetova.
Zagrljeni sitni cvjetići spojeni su u cvat sličan grozdu. Mnoštvo zujalica oblijetalo je oko njega tražeći sebi poslasticu.…
Indikator-“proizvodnja električne energije fotonaponskim sustavima”– Mjeri se u ukupno instaliranim kilovatima fotonaponskih sustava po broju stanovnika.
piše: Dražen Katić
“Sunce nam poklanja besplatnu energiju. Bez sunčeve svjetlosti i topline bio bi nezamisliv život na našem planetu. Sunce isijava u jednome danu 10.000 puta više energije nego što je mi ljudi i sva druga živa bića možemo potrošiti u cijeloj godini. Stari drevni narodi su štovali sunce kao božanstvo. Poznat je bio bog sunca “Ra” u starome Egiptu.
Danas je moguće putem solarnih panela proizvesti vrlo eficijentno električnu energiju i toplinu.…
Komentar na tekst “Invalidska kolica kao kulisa”
Ivica/22.04.15./ Ne bavim se politikom, nije to za mene, ali mislim da mogu bistro i jasno gledati i zaključivati, pa i moram, jer mi domovinu sistematski uništavaju još od prije nego što je nastala kao samostalna država.
Hrvat sam i živim u Hrvatskoj. Neću polemizirati, želim samo napisati svoje mišljenje i to je sve.
Ovako opširnu, točnu, iskrenu, argumentiranu i očajničku analizu stanja u našoj domovini nikad još nisam pročitao.…
Noć knjige u Ilici 255 s pjesnikom Ivekom Milčecom
U Zagrebu, u prepunom prostoru KUD-a Kustošija obilježena je Noć knjige uz promociju zbirke poezije “Ceker pun stiha” pjesnika i dragoga prijatelja Iveka Milčeca.Njegova riječ diše kajkavštinom i ponosom, a on je onaj koji grli ne samo rukama i pjesmom nego i srcem svoj Zagreb i sve ljude koji ga poštuju i vole.
Život ga je natjerao da najljepše godine provede u tuđini, ali zato sada svim srcem …
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Bijah nešto bolesna u tjednu iza pa ne stigoh na probu crkvenog zbora kojega sam član. Pa, sad dobro, reći ćete, proba gore- dolje, da se nadoknaditi.
E, ali ova upravo i ne. Bijaše jedinstvena po mnogo čemu. Pa radi tog propuštenog žurim ovog, netom prošlog četvrtka ka podzemnoj postaji Nollendorfplatz.
piše: Stjepan Poljaković
Ovo je priča o jednom lijepom otkriću i iznenađenju.
Prije nekih desetak godina sam imao naviku nedjeljom ujutro s prijateljem odlaziti u šetnju obroncima Pribudovca. Na jednom šumskom puteljku naišao sam na jedan zanimljiv križ.
Od samoga križa još zanimljiviji je natpis u podnožju, na stupu od cigala pričvršćena željezna ploča a na njoj ove riječi:…
