događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/ I kada u kući ima puno posla, i na vrtu, sjenu, košnji …na poziv “tete radionice”, one dođu. Ne sve, ali one “naj” …dođu. Ostave svaku večer doma, staro i mlado, male i velike, i dođu.
I dok je još sunce visoko, i vruće, dok još večera ukućanima nije podijeljena, evo njih.
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Dok traje ljeto i godišnji odmori te školsko ferije, i misna slavlja, odnosno aktivnosti Hrvatske katoličke misije Berlin, imaju smanjen opseg. Tako će do daljnjega nedjeljna misna slavlja biti samo u dvije crkve, u crkvi svetog Sebastiana u Weddingu (u 11 i 30) i u crkvi svetog Bonifacija na Mehringdammu, Kreuzberg (u 13 sati). Izostaje misno slavlje u crkvi svete Marije na Spandau.
Po ponovnim redovitim aktivnostima nakon ljetnih odmora, očekuju se, prema najavama i personalne promjene u HKM Berlin. Fra Ivan Ante Rozić odlazi na službu u München a u Berlin dolazi dr fra Ivan Macut.…
piše: Marijana Šundov
Bruxelles, 6. srpnja 2013. – Nakon tjedna Hrvatske u Bruxellesu i niza događanja …postavljanja naše zastave na vrh poznatog Atomiuma, otkrivanje makete crkve svetog Marka u Mini Europa parku, otvaranja izložbi, predivnog koncerta Simfonijskog orkestra i Zbora HRT-a u Concert Noble koji je pokazao bogatstvo i ljepotu naše glazbe bili smo spremni za „Dan D“. Bližio se 1.srpnja odnosno večer uoči povijesnog dana.
Naravno daleko smo od domovine i mogli smo birati hoćemo li…
Komentar Željka Muževića na kolumnu pod naslovom: Što li tek misli obični puk
Pitam se Emile što nisi naveo imena ove dvojice tvojih „oponenata“ u tumačenju europskih svjetonazora. Ta dva mračna Balkanca su Ante Klarić jedan od najpopularnijih hrvatskih pučkih pravobranitelja i ja, Željko Mužević– novinar i urednik Radio Broda, PH, Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije… i hrvatski branitelj. Neki za mene kažu da sam komunjara, neki da sam hadezenjara, a treći… Time bi tvoj tekst dobio na većoj težini. Ili možda ne bi?…
Silvio Stilinović
Jedna čudna priča, jednog čudnog poslijepodneva, s nečudnim prijateljem, nakon teške odluke:
Ovih dana, valjda to donose godine koje su mi se navalile, sve nešto razmišljam o odlasku. Ne odlasku na WC, more, u trgovinu… Odlasku koji nas sve, neminovno čeka. Odlasku s ovoga svijeta bez obzira kud se s ovog svijeta ide. Gore, dolje …lijevo ili desno. Dolaze dani kad se počinje podvlačiti crta, donositi zadnje odluke, na neki način opraštati s prijateljima. Jer nikad ne znaš hoćeš ih…
piše: Emil Cipar
Sigurno ste primijetili dragi čitatelji, a morali ste primijetiti …od četvrtka navečer nestala nam je glavna urednica. Nema je na poznatoj adresi u Berlinu, ne odgovara na mailove i poruke na fejsu.
Mi u uredništvu smo zabrinuti, zbunjeni i uznemireni. Odmah smo dali nalog našoj tajnoj službi da istraži ovaj slučaj. Naravno …u tajnosti bez medijske buke.…
Preuzeto sa SBplus
Ana Krstičević
Što biste pomislili da me ugledate bosonogu kako hodam po ulicama grada?
Biste li me grdili, prezirali, podcijenili? Ili bi u meni prepoznali djevojčicu, koja bosonoga traži ona sjećanja i osjete iz djetinjstva, priziva drage uspomene i ljude, na mjesta koja je tako voljela.
Zašto se više nijedno mjesto ne zove Otok sreće? Je li sreća…
foto: Ivan Salopek
Đakovo/ Folkloraši Kulturne zajednice Berlin dostojno su prezentirali hrvatsko iseljeništvo na ovogodišnjim Đakovačkim vezovima u Đakovu. Nastupili su u nošnjama iz virovitičkog kraja i u srcu Šokadije, usprkos lošem vremenu, širili su oko sebe val simpatija i dobrog raspoloženja kao što se to vidi na slici.
Bloger Krule
Krajem tih 80-tih godina prošlog stoljeća, ja sam oko 15 sati i 30 minuta redovito izbjegava svog ćaću. Ćaća je radio u tvornici papira i svaki dan se redovito ka inflacija ukaziva u točno određeno vrijeme, vrijeme kad je sa poslom bio gotov i iša kući… te bi onda sjeo u svog (našeg) crvenog fiću i pravac kući. Tada nije bilo automatsko kliznih garažnih vrata pa sam funkciju „otvarača garažnih vrata“ obavljao ja i to na način, ako bi me ćaća ukibio da se igram u ulici, onda bi samo iz fiće čuo vrisak:…
