Komentari na tekst “Pojedeni osmijeh”
Ksenija/ 20.10.2016./ Poštovana!
Krasan tekst! Sve istinito! Osjećam se upravo tako.
Kako si nedostajem ona prijašnja ja, puna volje i elana za rad, novih ideja. A sada bez kreativnosti koja mi je toliko potrebna na mom poslu. Nemam volje za pisanje novih projekata, ne mogu se koncentrirati a nove ideje nedolaze.
Već sam ove godine izgubila jedan veliki projekt. Samoj sebi govorim da se priberem ali to je tako teško. Samo želim leći…

Š
Došao je dan povratka doma. Nervoza pred put je neizbježna. To je takozvana putna groznica. Veselim se susretu s djecom, majkom, bratom, prijateljicama.
Pomiješali su se i slova i misli,
U dalekom Mrzlom Polju na Žumberku nevelika kolona ljudi odolijevala je kiši kako bi ispratila tijelo petogodišnjeg djeteta koje još nije ni počelo živjeti.
Sajam knjiga u Frankfurtu održava se od 19. do 23. listopada 2016. godine.
Jedan po svemu običan dan. Otvaram svoj profil na društvenoj mreži. Listam naslovnicu Facebook-a i ugledam status jedne žene. Išao je u smjeru kako je depresivna i traži pomoć, savjet. Već po samom statusu vidim da je loše. Potaknulo me to da u tu našu zatvorenu grupu, koja se odnosi na jedan sasvim drugi poremećaj, napišem svoje iskustvo depresije.
Rano jutro ispred naše ljepotice Arene. Sastanak pred odlazak za Boku da bismo u Donjoj Lastvi odigrali svoj poetski performans.