tekst i foto: Josip Mayer
Bad Cannstatt/ Nedavno je Hrvatska kulturno- sportska udruga Velebit u Stuttgartu/Bad Cannstatt/ upriličila jesensku zabavu na kojoj se okupilo negdje oko 150 posjetitelja. Bilo je tu gostiju iz društvenog, kulturnog, vjerskog i političkog života. Uz glazbu Croexpressa, jelo i piće, zabavljalo se do kasnih sati. Na zabavi su bili i učenici Hrvatske dopunske škole Stuttgart, zajedno s njihovim nastavnicima i roditeljima. Učenici su se gostima predstavili sa svojim skladbama i recitacijama koje su naučili uz mnogo truda, zanimanja i volje te uz pomoć svojih nastavnika i roditelja. No, moram reći …malo tko od nazočnih gostiju ih je imao volje i želio saslušati. Tako je prijedsjednica udruge, gospođa Marica Spehar više puta trebala upozoravati na mir i tišinu dok mladi recitiraju. Eto, i meni je to zapelo za oko pa se odlučih o tome nešto napisati. To pitanje mi se uvijek ponovo nameće. Ne razumijem to ponašanje odraslih i nerazumijevanje i nepažnju prema mladom naraštaju. Pitam, gdje drugdje će se iseljenički učenici predstavljati u budućnosti na hrvatskom jeziku, ako ne u svojim hrvatskim klubovima, društvima i zajednicama koje su upravo …uz odrasle … nikle i za njih?!
