događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Dragica Šimić
Uvijek se jave u kasno ljeto, kad dvorišta bivaju kao poluizgorene stepe i trava pod nogama šušti suho i beživotno. I kao što se čovjeku pojave sjedine u godinama zrelosti tako i na granama, u krošnjama izranja zeleno- žuto, smeđe obojano lišće. Sve obavije neka tišina iščekivanja kao da je samo pitanje vremena kad će doći i u kojem obliku.
Tišinom mi obzori kažu da je ponovo vrijeme odumiranja i onda poljem, iz šume, valjajući se u nekoj tihoj, sporoj igri, puze…
piše: Simona Zuber
Huuh, ima tjedan od kada se ne čitamo!
Znaš kako je ne moram ti pričati …Kuća pos´o, pos´o kuća i eto još jedan ponedjeljak na vratima!
Hej, jesi li u svoj zbrci i strci primjetio da je stigla jesen ? Onako hrabro, nezvana sama pokucala svima na vrata.
Baš sam razmišljala o tome ovih dana i zaključila kako je samoća jedno predivno stanje!…
piše: Viktorija Banić
Subotnje prijepodne. Pod tramvaja išaran kapima prve prave jesenske kiše pobjegle sa sklopljenih kišobrana. One veće i teže kapi nalaze svoj put do lokvica od mokrih cipela i u njima presijecaju zarobljenu i zaboravljenu prašinu proteklog ljeta.
Umirujuće ritmično ljuljanje i zastajkivanje između dva stajanja. Zrak zasićen i gust, mokar. Ispunjen zvukovima mobitela, prometa i ponekim riječima istrgnutim iz konteksta više ili manje smislenog razgovora nepoznatih suputnika.…
Organizirana Dalmatinsko-lička zabava u Hrvatskoj zajednici Berlin
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Zahladilo u njemačkoj metropoli. Temperature naglo spale na par stupnjeva. Posebno one noćne. Ipak, ovu noć sa subote na nedjelju, učinila je toplijom, zabava u Hrvatskoj kulturno-umjetničkoj i sportskoj zajednici, društvu koje u svojim prostorijama (a što nije ni malo lako u današnje vrijeme), u berlinskoj općini Neukölln, okuplja Hrvate, prvu iseljeničku generaciju i njihove potomke, više od trideset godina.…
piše: Sonja Breljak
Berlin/ E, da, ovaj dan je kao stvoren za sjećanja. Ona od najfinije vrste. Sjećanja na upoznavanje, prepoznavanje, razgovore, zajednički rad, na naš Glas, suradnike, prijatelje.
– Hajde da budemo suvremeni, napravit ćemo blog o dijaspori i njenim izgubljenim snovima, pa priču ti, priču ja, kao neki razgovor.
Komentar na tekst “Preminuo je Željko Mužević”
Slavonka/ 30.09.2015/ Vrlo često u prostranstva vječnosti odleprša neka latica. Iza nje ostane korijen na kojemu je cvjetala.
Tako uvijek iza svakoga ostane ono nešto (onaj netko) što (tko) će nastaviti živjeti. A iza Željka ostaje puno latica na zasađenom korijenu.
Spavaj u miru, u naručju svojih najdražih, i prijatelja ti Emila koji nije morao dugo čekati da mu se pridružiš!
Svima koji su te voljeli, poznavali poštovali… svima…svima iskrena sućut.…