uredila i fotografirala: Sonja Breljak
Naša draga prijateljica, Ana Kirchmayer-Wonnemann, violinistica, članica ansambla Adria i članica Simfonijskog orkestra Osnabrück, poslala nam pismo, točnije pozivnicu za Koncert komorne glazbe naslova “Aus unserer Heimat” koji će se održati 27. travnja, s početkom u 11:30h u Gradskom kazalištu Theater am Domhof Osnabrück (Domhof 10/11 – u pješačkoj zoni, pokraj katedrale Sv. Petra).…
HAPPY ZAGRAĐE 2014
Moji starci sjebali imanje,
sjebalo ga moje školovanje
Tekst i foto: Emil Cipar
Gledam video Happy Slavonski Brod 2014 i nekako sam deprimiran. Nakon prvih kadrova …sve ostalo isto …dosadno, prevučeno, sterilno… Vatrogasci happy, prva pomoć happy, snaše na tržnici happy, djeca na šetnici happy, djeca u tvrđavi happy, djeca na korzu happy……
POMOĆ IDE U VRLIKU
foto: Sonja Breljak
Berlin/ U nedjelju je, u restoranu Dalmacija Grill koji vode braća Tokić, održana godišnja skupština Zavičajnog kluba Tijarica.
Berlin/ U nedjelju je, u restoranu Dalmacija Grill koji vode braća Tokić, održana godišnja skupština Zavičajnog kluba Tijarica.Skupštinsko zasjedanje je okupilo tridesetak Tijaričana.
Nakon pozdravnog govora predsjednika Ivana Tokića i izvještaja o radu, uslijedio je izvještaj blagajnika. Ukratko: Broj članova kluba je ostao isti kao i prošle godine. A blagajna je u plusu!
NESUĐENA PUNICA I PUNAC
Da si lud, znala sam, ali ovoliko…
Joža Prudeus
Bože moj, kako li godine lete. Lete? Prolete, odlete i još k tome nisu selice da bi se vratile.
Gdje su te godine kada sam put Novigrada via, uvijek mi drage Rijeke, Kvarner expresom koji bi iz Zagreba polazio točno u 6. 20, a stizao na kolodvor ovog ljupkog grada na vrijeme ili tek kojih pola sata zakašnjenja.
Uglavnom negdje oko devet i pol puklo bi mi more pred očima…
SABLAST S DILJA
Krmača mi oprasila troje
jedno meni, a Liniću dvoje
tekst i foto: Emil Cipar
Nekada …ne baš tako davno, mještani diljskih sela; Brodskih Zdenaca, Glogovice, Podcrkavlja i drugih palili su kreč i prodavali ga diljem Slavonije. Kreč je bio lijepa dodatna zarada i palio se u vrijeme kada nije bilo nekih drugih većih poljoprivrednih poslova.…
KAD GODINAMA ČEKAŠ
Baš me briga za “babe sa ‘ladnim trajnama”
piše: Martina Budimir
Zagreb/ Događaj se zbio 4. svibnja 2009. godine: Ne postoje riječi kojima se može opisati sinoćnji doživljaj. Sa svojih trideset i kusur i s puno i lijepih i manje lijepih priča u životu slobodno mogu reći da je to bio jedan od najljepših dana u mom životu, nemjerljiv jedino s rođenjem mog djeteta.
I imala sam sreću podijeliti ga s meni najdražom osobom na svijetu. Oboje nas je boljela čeljust od iskrenog smijeha.…
POKAŽIMO SRCE
Hrvati s Kosova trebaju našu pomoć
pripremio: Emil Cipar
Domovinski rat u Republici Hrvatskoj te rat na Kosovu 1999. godine bio je uzrokom preseljenja Hrvata iz kosovskih mjesta Letnice, Vrnaokola i Šašara u Voćin, Đulovac i druga mjesta u Hrvatskoj. Egzodus Letničana s Kosova u Hrvatsku dogodio se napose nakon Kosovskoga rata. Prije Domovinskoga rata u župi Letnica živjelo je više od 6.000 Hrvata vjernika, a danas je u njoj ostalo samo 50 starosjedilaca kojima se pridružilo 150 novodoseljenih…
POŠTIVANJEM ZASLUŽITI LIJEPU NAŠU
piše: Nediljko Čamber
Nedavno pročitavši članak gdje pisac navodi pomoć Klaićeva “Rječnik stranih riječi” potaknulo me napisati ovo zapažanje.
Nakon stoljetnog pokušaja zatiranja hrvatskoga jezika, pogotovo u bivšem sustavu, sve se više umjesto hrvatske riječi upotrebljava prekomjerno i nepotrebno strane riječi odnosno tuđice.
GOL, GOL, GOOOL …
tekst i foto: Ivo Dorotić
Landesliga-Berlin 18. kolo, 1. odjel,
Spandauer SV – SD Croatia 1-5 (0:3)
Berlin-Spandau: igrano na prorodnoj travi pred oko 50 gledatelja.
Croatia: Stillenmunkes – Ohadi, Vukadin (C), Z. Milanović, Helfer Podrygala (76. Smajić), Uzuner.
NETKO NAS RAZUMIJE
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Četvrtak, kasno popodne prošloga tjedna. Dug dan. Radno vrijeme netom završeno. Na stajalištu u Turmstrasse čekam autobus 187. Vozi u pravcu Dardanellen Weg.
Kad prije koji mjesec promijenismo stan, ulicu i općinu stanovanja u Berlinu, ustvrdih s radošću kako upravo autobusom 187, od stajališta skoro ispred zgrade gdje stanujemo mogu doći ravno do ulice i ustanove u kojoj radim. Velika je to pogodnost. Bez sudjelovanja u gustom jutarnjem prometu i često nemoguće misije traženja parkinga kao i bez trke i presjedanja stići javnim prijevozom do radnog mjesta. Sjednem u autobus pa čitam. Ili razmišljam. Ili pjevam u sebi.…