Komentar na tekst Moć Tadijinog prstena objavljen 13. travnja 2012.

Joža/ 09.09. 2012./Što mi draže: slika uz naslovnicu koju snimih u blagovaonici samoboreskih fratara na Veliku Gospu, godinu dana prije nego li nas je Hrast napustio iz ovozemaljskog kruga?
Nu, postoji i i onaj konačni- za vječni susret.
Ili, pak slika druga- mlad nastavnik s predivnim učenicima u Sibinju! Ajme, koliko sam sretan- gotovo svi moji učenici, a tisućama se broje – postali su i ostali čestiti LJUDI!
Svima, ma gdje bili mir i dobro, sve na(j)bolje ! Učo, danas stari magarac, ali s dobrim pamćenjem.
Željko Mužević/ 11.09.2012./Dobar si Emile. A ti Joža, i ti si Hrast. Možda jači, čvršći, s dubljim korijenjem od moga Tadije kojeg ipak nisu tako šibale oluje kao tebe… Opstao si i dalje stojiš gord, široko razgranate krošnje i žilama duboko zakoriienjenim u ovoj hrvatskoj zemlji.…







Raspolučenost između prošlog i sadašnjeg, između odrastanja u zavičaju i životne zrelosti u tuđini, transponirana je u pjesnički svijet kao suprostavljanost između tame i svjetlosti, između svitanja života i iščeznuća.
Singen/Na temelju mog životnog i radnog iskustva mogu tvrditi da bez stvarne discipline i jasnog naglaska nema napretka ni u jednom segmentu svakidašnjice.