događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Sven Adam Ewin
– Hoćeš se igrat skrivača sa mnom, tata?
Reci, tata, je l’ važi? – Kažem mu: – Važi!
– Ja ću se skriti iza kuhinjskih vrata.
Ja ću se skriti, tata, a ti me traži!
Prošla su mnoga ljeta. Odrasto ti si.
I moje srce puno je neke tuge.
Za davne dječje igre ti više nisi.
Tvoje su igre danas potpuno druge.…
tekst: Lada Franić, prof. hrvatskog jezika, I.OŠ Dugave
crtež: Alen Markuš, 8.b, I. OŠ Dugave
Svaki put kad ispratim generaciju, jedan dio moga srca ode s njima i prati ih zauvijek. Nema novca koji to može platiti.
Za 10 i više godina vidjet ćemo jesmo li uspjeli. Tvrdim da je svaki učitelj i profesor najtvrđi i najzdraviji temelj našeg društva.
I koliko god nas omalovažavali i pljuvali po nama, mi ćemo se ko feniks dignuti i vašu/našu djecu dizati i činiti sve da budu bolji, jači, uspješniji.
Nitko ne može uništiti duh pravog učitelja, učiteljice kad vidi oči i osmijeh učenika u svom razredu. 
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Moj kolega Janko
Na Medicinskom fakultetu smo na studentskim vježbama bili podijeljeni u mnogo malih skupina, prema abecedi. U mojoj skupini nalazio se Janko. Došao je u Zagreb na studij iz Bosanske Posavine. Bio je prethodno odličan učenik, vrlo dobar student i veoma siromašan. Roditelji mu nisu mogli pružiti nikakvu novčanu pomoć za studij i život u gradu, osim što su mu obećali urod svojih plodnih šljiva bistrica.
Kad je voće dozorilo Janko bi preko vikenda odlazio kući, a vraćao se s prepunim košarama jedrih plodova koje smo mu mi kolege pomogli rasprodavati.…
Iz naše arhive/ objavljeno 05. kolovoza 2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Pogledah gornju fotografiju bezbroj puta. Boje drveća, odraz u vodi, igru svjetla, obalu nadohvat ruke …Ah, kako dobro je ljepoticu -rijeku, uhvatio okom i fotoaparatom kolega Cipar. Htjedoh napisati prozu al na um mi padaju tek slavni stihovi. I ne daju mira. Vuče me …s razlogom …druga obala iz Makove pjesme. Valja nama preko rijeke … …
Večeras je svečani koncert povodom 70 godina postojanja i rada Hrvatske matice iseljenika
OBAVIJEST MEDIJIMA:
Hrvatska matica iseljenika institucija je koja 2021. godine obilježava 70 godina u službi hrvatskog iseljeništva, hrvatskih manjina i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Sukladno dosadašnjoj tradiciji Hrvatska matica iseljenika nastavlja ostvarivanje svoje misije poticanja, povezivanja i suradnje s Hrvatima i njihovim potomcima koji djeluju u hrvatskim zajednicama diljem svijeta.
Danas diljem svijeta živi oko tri i pol milijuna Hrvata i njihovih potomaka, a Matica je svima njima čvrst i siguran most s domovinom.
Svečani koncert – „70 godina Zajedno“ – HMI održat će se 18. lipnja 2021. godine u 20 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.
Pokrovitelj koncerta je Vlada Republike Hrvatske, a koncertu će nazočiti predsjednik RH Zoran Milanović, saborska…
piše: Ante Karačić
Iserlohn/ Pandemija polako odlazi kao da je nije ni bilo. Ponovo oživljava umjetničko djelovanje.
Osobno, nisam ni prestajao raditi ali sada nakon prestanka pandemije moram to intezivirati. Jer sada svi hoće da pokušaju nadoknaditi propušteno.
Do kraja godine, preko moje umjetničke udruge Kunstverein Iserlohn, mogu očekivati izložbe gotovo svaki mjesec.
Kao što rekoh, konstantno sam nešto radio, sada to samo treba doraditi i prilagoditi zadanim temama. Otprilike, ostajem u istom pravcu od prošle godine – križevi i značajni gradovi iz moga života. Izrađujem ih na drvenim pločama od odbačenog drvenog materijala. Kao na primjeru križa na fotografiji, koristim stapice od sladoleda i kajle za uramljivanje slika. Dakle, prilikom izrade željenih motiva koristim postojane oblike koji su već bili u funkciji. Dajem im novi život.…
piše: Milan Rajšić
Jedno sjećanje izaziva novo sjećanje.
Sjećanje na novi album Beatles, godine 1967. sjetilo me na legendarnog Nikolu Neskovića, a onda sve na When i sixty four. Odjednom se rodi sjećanje na Prag.
Kakove veze ima glavni česki grad i liverpulski dečki?
Ne mogu se sjetiti, gdje su arhivirani razni važni i nevažni papiri, iz posljednjih tri desetljeća. Za one starije znam gdje su. Prohujali sa vihorom rata.…
Parića san ča bi u valižu stalo:
Tuče bura,