Jadranka Ivanović-Bolog

Jadranka Ivanović- Bolog
Znala sam ga kratko i površno,
al znala sam sve o njemu važno,
ko što bljesak munje osvijetli
na sekundu stazu zalutalih u noći.
On htio je biti drvo snažno,
al snažan korijen mu falio,
majka ga napustila reče tužno.
On htio je imati velike grane,…

više

Jadranka Ivanović Bolog
Gledam u tamu
i ona mene umornu,
zavedenu sjenu,
Duha Svijeta
kako plovi na pučinu.
Tamo ima puno mjesta
da sam bude
i donese presude,…

više

 Jadranka Ivanovic-Bolog
Kada bih radila na plantaži čaja
tek tada bih mislila na tebe cijeli dan,
taj miris čaja i tvoj miris opojan
jedina hrana bi moja bila.

Sav smisao sitne jutanje kiše
iznad polja, u njima i nad nama
i prohladnog buđenja sa pticama
bio bi- mi i one u našim gnijezdima.…

više

Jadranka Ivanović Bolog
Razdijelila sam svo zlato,

imanje i haljine,

osmijehe i tajne,

ostalo mi je samo pola lica

i jedno oko,…

više

Jadranka Ivanovic-Bolog
Čekam mrak,
pa će opet svanuti,
samo usnule ptice
smrti se ne boje,
one kriju tajnu
leta iznad drugih,
tek naizgled velikih,
tek naizgled
moćnih.…

više

Jadranka Ivanović -Bolog

Kako se zvao
onaj čovjek
u sivom mantilu
i ljeti i zimi,

kako se zvao?

Možda se negdje preselio,…

više

Jadranka Ivanović Bolog
Razumi me,
postadoh starica
mladoga lica
dugo čekajući na ispovijed,
a monolozi me ubiše.
Duša mi trava ugažena,
tijelo već kost istrošena
samo misao sam ostala,
koja bi još puno htjela.…

više

Jadranka Ivanović Bolog
Rekli su mi
da će doći
mali vuk
u šumicu na brdašcu,
u velikom plastu sijena,
hoda glasna, suverena.
vidjet će se jako dobro,
bit će puna mjesečina…

više

Jadranka Ivanović Bolog
I bit ćeš prosjak
u finom odijelu,
dostojanstvenoga hoda,
i bit ćeš prosjak,
najgori od prosjaka svih.

I bit ćeš tužan,
dok drugi su srećni…

više

Jadranka Ivanović Bolog
Noćas sam hodala po trnju
jedne usnule boli,
što se iznad riječne magle
u kanjonu mračnome gubi.

U njega palo je stijenje
i teška stabla stara,
umrle su tu i rijetke trave,…

više