Hrvatski Glas Berlin

GDJE SMO …TU SMO

Prošlo par godina od mojega povratka Iz Njemačke. Neopterećen predrasudama uputih se u život u Hrvatskoj. U svijetu naučih otvoriti oči …biti kritičan prema svemu i svačemu. O svojim doživljajima pišem na različitim mjestima.

Pa tako i ovdje.

više

SUNCE STVARNO SJA


I sunce stvarno sja
Prvi dani u Hrvatskoj prolaze jako brzo. Posla je puno, ali nekako ide, sve se rješava, ne uvijek po planu, ali rješava se. Ja sam još gost kod sestre i šogora i ona tri dana u kojima se najmiliji gost transformira u dosadni balast, već su odavno prošla, ali oni me još trpe. Odnosi sa sestrom i njenom obitelji su uvijek bili super, ali nije teško imati super odnose na udaljenosti od 1400 kilometara.
Ponekad nazoveš …kratko vrijeme zajedno na godišnjem odmoru …to je to.

više

BROD JE ZAKON

U posljednje vrijeme intenzivan kontakt sa kolegicom Sonjom Breljak iz Berlina. Pripala nam čast otvoriti i uređivati hrvatsku rubriku u MIGRApolisu iz Bonna. Na njihovom portalu su …uz njemačku rubriku na naslovnici i rubrike na jezicima etničkih grupa i naroda koji žive u Njemačkoj. Hrvatske rubrike nije bilo.

A ima Hrvata …i bilo ih u Njemačkoj. Sonja i ja smo živi dokazi.…

više

INTEGRACIJA ILI ASIMILACIJA??

Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak

Osim što se ova tema u Berlinu našla posljednjih dana u anketnom istraživanju mlade diplomantice, Njemice Inge Stampfer koja u tom  kontekstu promatra, prema njenim pretpostavkama, Hrvate kao najintegriranije/asimilirane?

strance u Njemačkoj, tema je to koja je proteklog  tjedna nenadano bila i u vrhu najčešće spominjanih. Naime, izjave turskog Predsjednika vlade, uznemirile  su njemačku političku scenu. Pa se dan nakon spornih izjava, na premijera Erdogana, što bi se slikovito reklo, digla “i kuka i motika”! Jutarnje kritike bijahu vrlo oštre a poslijepodne je već bilo i opreznijih razmišljanja. Pa što je to rekao Erdogan? …

više

ŠTO BI TO BILA – HRVATSKA KUHINJA?

Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak

Nije loše da je prošlotjedna tema Iz Novinarske Bilježnice, izazvala i „pozvala“ brojne da se jave. Pravo govoreći, telefon mi je zvonio već od ranoga jutra minulog utorka. A pozivi su stizali, kako iz Berlina tako i iz Kölna, i Frankfurta. Čini se  da ima interesa za žive, svakodnevne i aktualne teme.

Koju sliku odašiljemo i kako nas drugi doživljavaju? Koliko je naš identitet uočljiv, zamijetan i prepoznatljiv, primjerice u njemačkom društvu?…

više

ZELENI TJEDAN

Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak

TKO  JE  „POZELENIO“  ZBOG „ZELENOG TJEDNA“?

Ispripovijedaše mi odmah istoga dana po objavljivanju mojega teksta u Slobodnoj Dalmaciji od 20. siječnja,  o sudjelovanju naše zemlje na nedavno održanom sajmu prehrane u Berlinu, da su moji pogledi, zaključci i razmišljanja,  na našem štandu, citiram, „izazvali pravu revoluciju“. Naravno, u negativnom smislu!  I kasnija poruka i upit mojega kolege, novinara jednog njemačkog medija, zateče me upravo na proputovanju Lijepom našom. – Daj reci, što si to napisala? Upozoriše i mene da pripazim što činim, jer su tvoj tekst  morali demantirali!…

više

O DOMOVINI S LJUBAVLJU…

Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak

Pripovijedala  mi je berlinska pjesnikinja Marija  Matijašević nakon prošlogodišnjeg Susreta pjesnika iseljene i domovinske Hrvatske u malenim Rešetarima kod Nove Gradiške, da se tamošnji ocjenjivački sud, pomalo kritički izrazio o „ponešto dosadnoj“ tematskoj ujednačenosti i  istovjetnosti  radova pristiglih iz iseljeništva. Ustvrdiše da, pjesnici- iseljenici samo pišu o čežnji za domovinom! Sličnu tematsku ujednačenost zapazilo  je ovih dana u svojim ocjenama i jedno drugo Povjerenstvo. Naime, Hrvatska matica iseljenika, podružnica Rijeka raspisala je kao što to uobičajeno čini svake dvije godine, literarni natječaj za hrvatske iseljenike i njihove potomke pod nazivom „Silvije Strahimir Kranjčević“. …

više

piše: Dragica Trumbetaš

Teško do novaca iz EU, još ništa od dogovora.

Naš premijer veli da za nas nema straha, no svejedno je urnebesno čuti kako Plenković zemlje poput Nizozemske, Švedske, Austrije zove: “škrte  zemlje”.

u kojima je socijalna pomoć veća od naše zagarantirane plače, u kojima rade mnogi naši zemljaci, koje su primile izbjeglice svih vrsta, za njega su škrte, a nas naziva modernom sigurnom državom, s četvrtinom stanovništva na rubu gladi. Svaki četvrti umirovljenik živi s 1670 kuna a svaki sedmi je povlašteni.

Njegov skupi politički osmišljen ustroj vlasti s bezbroj općina i županija koje se ne mogu pokriti prihodima za njega su moderni.

Nizozemski premijer na posao ide redovnim prijevozom, dok on ima vozni park dostojan šeika najbogatijih zemalja.

Traži pomoć od zemalja koje su se na sasvim drugi način borile s krizom a mi smo im svakodnevno držali propovijed kako je naš način najbolji, iako smo svakodnevno slušali njihova upozorenja, da se na kraju žrtve broje.

Danas još uvijek ni kraj nije blizu, posljedice se još ni približno ne znaju, a mi se požurili s donacijama za susjede a prije izbora.

Gospodin Reiner veli da zaostajemo za svijetom, radi rata od prije 30 godina. Ništa od navedenog nije uzrok našeg zaostajanja, sve su to postignuća a ne promašaji.

Naš Plenković mora biti manji od miša, za tim stolom ako želi pomoć, jer ga s visoka može gledati svaki drugi čelnik u EU.

Sva zadnja i predzadnja mjesta su naša i sve što dobijemo bit će zato, što smo teška sirotinja, a ne vješti pregovarači.

Naši ljudi koji rade vani, ne mogu se načuditi našim svakodnevnim ritualnim Sobranje oboljelih, nabrajanjem mjera koje se nitko ne drži, lošim odnosima prema starim ljudima zatvorenim u “Domovima”, lošoj zdravstvenoj skrbi za sve ostale teške bolesnike.

Malo skromnosti u očekivanju pomoći koja bi na neke vrijeme pomogla pokriti sve nebuloze lošeg upravljanja državnim novcem, ne bi bilo na odmet.

Naši inspektori trebali bi češljati mjenjačnice koje imaju dugogodišnju praksu pljačkanja državljana zemalja od kojih danas očekujemo izglasavanje pomoći iz fonda u kojem smo mali po uplati, a veliki po potrebama.

Samodopadan smiješak zauvijek skinuti s lica, pognuti glavu i čekati odluku koja život znači.

Ljepota naše zemlje nije dovoljna, moramo graditi lijepe ljudske odnose ako želimo opstati, svaki gost mora se zauvijek sjećati dobrog domaćina, da bi ponovo došao.

Krajolik je nešto što promiče usput, ljudi su ti koji se pamte, ako želimo opet goste u starom broju, više nego ikad, toga moramo postati svjesni.…

više