događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
PISMA UKRADENIM LJUDIMA
Piše: Dražen Radman
Opet su govorili protiv mene. Opet su me ogovarali …ponavljao si jučer govoreći sam sa sobom pri povratku kući nakon još jednog napornog radnog dana.
Bio si uvjeren da su tvoji zaposlenici ljubomorni na tvoj poslovni uspjeh i da samo o tome pričaju kada se nađu u blizini jedan drugog. Jer ti si ni iz čega, počevši od nule, mukotrpno i u znoju lica svoga stvarao tvrtku čije se poslovanje danas cijeni,…
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Je judi moji …ovo van je štorija iz malega mista. Malega mista na ijadu i po metri nadmorske visine. Malega mista di se samo radi lipi staz za smučkanje (ća bi mi dalmatinci rekli) …beredu pusti pinezi. Je, je! …dobro ste proštili, a moran van spjegat i jednu važnu informaciju da su na toj lipoj lokaciji i na svin okolnin mistiman Hrvati najbrojniji gosti i da svaku godinu u prvi misec jema hrvatska šetemana di se sviri hrvatska glazba i hrvatske pisme i to tuta forca.…
tekst i foto: Zbor mladih HKM Berlin
uredila: Sonja Breljak
Berlin/ Zbor mladih Hratske katoličke misije je u subotu 17. ožujka, sudjelovao na završnoj svetoj misi tradicionalne Pokorničke procesije (Bußgang) berlinskih katolika kroz ulice grada. Vjernici iz svih berlinskih župa i misija svjedočili su svoju vjeru u procesiji ulicama grada predvođeni križem. Među njima je bilo i puno Hrvata. U Basilici sv. Ivana punoj vjernika, svetu misu je predvodio berlinski nadbiskup, kardinal Rainer Maria Woelki. Među koncelebrantima je bio i svećenik HKM Berlin, fra…
KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Moja krizma ili ferma, ili berma …iz 15.7.1963. …kako se to ovdje u selu nekada govorilo. Kako sam bila velika cura i odrezala kečke, napravila trajnu i pomno sam se spremala na krizmu. Vjeronauk i izabiranje kume, oduzimalo mi je puno vremena. Izabrala sam lijepu, najljepšu curu iz susjednog sela, za kojom su svi momci trčali, no ona je voljela samo jednoga i za njega se i udala. Sjećam se … mama je bila šnajderica pa mi je sašila dugu haljinu. Na haljinu je pričvrstila zelene grančice asparabusa. Kraljuži su bili ljubičasti a taškica bež boje i otvarala se u sredini. Ovaj puta je moj sat sa crnim remenom. …
Piše: Joža Prudeus
Irci! Svaka im čast ! Nezamislivo im bez zelene odore, bez djeteline na zapučku, pa uz pivo, ne obilježiti blagdan sv. Patrika (hrv. Domagoja).
A mi ? Očito nam blaženi Market i sveti Šoping zamjenjuju i crkvene svetkovine i državne blagdane.
-Hrvatski se narod u ondašnjim sudbonosnim vremenima, posebice zbog teške situacije glede obrane od Turaka i svih…
KOLUMNA POVODOM
piše: Sandra Marelja-Mujić
Napokon je stigao. Dugoočekivan i obavijen velom tajni. Tajanstveno najavljivan u prime time terminu bez suvišnih informacija dražio je našu znatiželju do razmjera nesvjestice. Iščekivaniji nego Severinina beba. Misteriozniji nego strategija razvoja hrvatskog turizma.
Samo mračna totemska maska davala je naslutiti čega ćemo se tu nagledati. Survivor. Najopakiji reality show o preživljavanju ikad. Neki od nas su čak po dva puta provjeravali jesu li im…
Dubravka Borić
Po kuogulima
zoruon,
u petrodu,
u goru,
na vapuor.
tekst i foto: Sonja Breljak …foto album ispod teksta
Bad Homburg/U dvorani Kurhaus u Bad Homburgu, dodijeljena je šesta po redu Večernjakova domovnica, odnosno održana završnica izbora najpopularnijih iseljenika u sportu, glumi, glazbi, u organizaciji inozemnog izdanja Večernjeg lista a prema sudu stručnog ocjenjivačkog suda i prema glasovima čitatelja. Ovogodišnje nagrade pripale su: u kategoriji mlade sportske nade, po ocjeni žirija Dori Hus, klizačici …
Naš prijatelj Danijel Ligeska iz Krakowa, student kroatistike, koji je već pisao za “Hrvatski glas Berlin” u rubrici MOJA HRVATSKA, nije nas zaboravio. Nije se nešto baš raspisao stiglo samo:
-Dobar dan, lijep pozdrav iz sunčanog Krakova…:) Daniel Ligeska.
Dovoljno je Danijel, pozdrav i tebi i sunčanom Krakowu od čitatelja i uredništva Tvoga “Hrvatskog glasa Berlin”!
Marijan Gubina: “260 dana”
Eto, i taman kad nam je dao razloga za sreću opet je još gore. Tjeraju nas našoj kući, a tatu ostavljaju na strijeljanju. Svi smo nepomični, nijemi, a suze same liju, kako kod nas, tako i kod njih. Moj tata se trudi zadržati suze i tihim jecavim glasom moli mamu da nas odvede. Mama nas drži za ruke no ne kreće. Pognula se i jeca. Moli Boga i sve svece pa priča nešto što ne razumijem.
-Kreći, kurvo ustaška! Vodi tu kopilad dok vas nisam pobio.…