događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Moj zet čita samo novine. One sportske. Time se pridružuje tisućama zagriženih sportaša koji se sportom bave samo iz udobnosti svoje fotelje.
Kada mu preporučim čitanje nekog romana, on reagira kao da je u školi i pita:
„Koliko ima stranica?“
Ako mu kažem da roman ima četiri stotina stranica, pogledat će…
piše: Marija Juračić
Dobro pazite o čemu pred djecom pričate. Eto, nešto prije nedjeljnog obiteljskog objeda, moj je zet spomenuo kako je moj unuk u zadnjem mjesecu nastave pokvario svoje ocjene i završio razred samo s vrlo dobrim uspjehom.
„Dobar je to uspjeh, zete“, tješim ga, “ čak vrlo dobar. U moje vrijeme i trojka je bila dobra. Zvali smo je carskom ocjenom…. A sve ovo što naša djeca danas moraju natrpati u svoje glavice, rađeno je po principu- od viška glava ne boli.“…
tekst: Marija Juračić
Nekoliko tjedana prije završetka nastave moj je desetogodišnji unuk posve prošvikao. Nije mi jasno, je li malac puknuo od stalnog učenja, ili je genijalac shvatio kako društvo funkcionira.
Prestao je učiti. Odlučio je da njemu škola nije potrebna pa je to svečano izjavio i školskom pedagogu. Njegove petice i četvorke, naprasno su se pretopile u jedinice i dvojke. Jedino engleski jezik, iz nekih njegovih skrivenih pobuda njeguje i dalje. Sumnjam da i on planira dezertirati iz Lijepe naše.…
tekst: Marija Juračić
Kažu da čovjek prvo treba pomesti pred svojim pragom. Pa, evo. Da ne bi ispalo kako u našoj kući ogovaramo samo političare, jer njih više nije vrijedno ni ogovarati, pomest ćemo pred svojim pragom.
Radi se o mom unuku, muškom djetetu osnovnoškolskog uzrasta. Kada moja kći i moj zet pričaju o njemu, mislite da se radi o dva različita djeteta.…