Anđelka Korčulanić
More je noću crni oniks –
dar mu drog odlučivanja,
u zoru selenit, mjesečev kamen –
čuvar naših lijepih sanja,
a onda se premetne tiho
u simbol nade, vodeni opal
sa svjetlucavim iskrama što ih nosi
žuđenoj obali svaki val.…
08 POEZIJA
ZADARSKA OGRLICA
Roko Dobra
SONET XIII.
da će drski silnik posegnut za tobom
i plava ti jutra premazat u tamno
crnom tintom pakla pritajenom zlobom
tä bilo bi zbilja preko uma sramno
i pomislit samo uza sve što jesi
i što smjelim srcem namjeravaš biti
dobro su ti znani toliki udesi
Rim Bizant i Mleci i svi ini zbiti…
KAMO OBLACI PUTUJU
piše: Vinko Pavić
Poslije kišne večeri ljetna bi jutra osvanula svježa i prohladna. Mirisna. Prepuna boja i života.
Obzorje se iznad lažetinih kuća modri i cakli od čistoće. Vidiš svako grabovo stablo, svaki grm, svaki listak, pticu na vrhu grane kako raširenih krila hvata prve sunčeve zrake i sprema se da poleti. Tek pokoji zakašnjeli oblačak prođe ovom čistom nebeskoplavom modrinom nestajući iza tamnozelenih vrhova Mračaja.…
STRAH JEDNOG BORA
TVOJ POVRATAK
PUTANJA
DOK JOŠ IMA SVIJETA
Goran Gatalica
dodirnite ljudi sunce koje natapa neznanu zemlju
dodirnite vranca koji za ljubav daljine moli
zar neznanci vežu smrti za sedla na krajevima svijeta
zar mora ne preziru naše rasipne kiše i sura podneblja
a ispod nas je toliko nepogaženih mladica
i neimenovanih ulica
toliko snova na svakom uglu
toliko ljubavi zapretanih u samo jednome dahu…
