Julijana Marinkovik

Julijana Marinkovik
Ima nešto što ne možemo
iskazati,
a toliko je živopisno,
bojim se da ne razobličim
lijepotu,
naša mazohistička priroda
je očajno loša,
izloženi smo surovo
postupanju sa dobrim…

više

Julijana Marinkovik
U dvorištu
moje majke
kiša se slijevala
iz očiju
krošnje jabuke

Jutrom bi se
vješali
na grane…

više

Julijana Marinkovik

Vrata naše kuće
uvijek su bila otvorena
kroz njih je ulazio
prašnjavi maslačak
i škakljao mi misli
svojim tajnama

Uvečer netko
bi mi šapnuo na uho:…

više

Julijana Marinkovik
To je kao
da spojiš
početak i kraj
svih
povijesnih priča,
no ipak,
potrebno je uputiti
jedan osmijeh
poetama…

više

Julijana Marinkovik
Tvoja poezija je kosmos
i idem kroz simfonijske poeme
Uspinjem se akordima
za nekom novom patrikulom
Koračam za dušom
nebeske muzike
Dodirujem čarobnu ljubav
i kažem ti:…

više

Julijana Marinkovik
Ono što ostaje
nisam ni ja, ni ti,
ni ovaj, ni onaj
ni netko negdje tamo
što će ustrajati
da se vine
u zatvoreno vrijeme
tek toliko da kaže
da veliki je svijet…

više

Julijana Marinkovik
Ovo te neće iznenaditi
sve miriše na tebe
čak i nenapravljen
papir iz tvornice
jer pišem stihove
i prije nego sto izađu iz mene
jer sve miriše na tebe
Ti si bio tamo i u drugoj dimenzii
kad sam skupljala reči…

više

Julijana Marinkovik

Sjećam se,
svaki je stih započinjao
od smrti
zvjezdanih točkica
Potom,
punili smo čaše
neprirodnom ludošću
i pili smo vrijeme
iz izmišljenog kalendara…

više

Julijana Marinkovik
Eto tako je Gospod htio,
da ne postoji druga ljubav
osim ljubavi za tebe
Iznenađen si mojim riječima?
Nije lako osiromašiti vječnost
takvom ljubavi
A nema oblik čovjeka,
ni cvijeta gdje zastane pčela,
ni oceana sa golemim valovima,…

više

Julijana Marinkovik
Poljubi me
da savladaš bol
u nježnoj utrobi
Pritom,
nasmiješi se
noći
i preseli je
u džinovsku prazninu…

više