piše: Štefica Vanjek
Prošlo je već tjedan dana nakon euforije dočeka srebrnih „vatrenih“. I ja sam bila euforična buljeći cijeli dan u ekran TV-a da mi ne promakne koja sitnica sa dočeka koji su svakako dečki zaslužili, a da su mi kidali živce, jesu.
Danas, sve je nekako mirno, tiho, kao zatišje pred buru, unuke iz Berlina otpratila sam na more, na Korčulu sa drugom bakom i didom i sad ne znam što ću sa tom vrištećom tišinom, a baš sam se ponovo navikla na radost i metež u kući kao nekad.…


