LIJEPO JE BITI HRVAT

Iz naše arhive/objavljeno 17.11.2012.

piše: Emil Cipar
Osijek/
Kavica, cigareta, internet …jako spori internet, radio… Ovo jutro u studenom puno je neke napetosti, očekivanja, straha…

Tamo negdje daleko, neki sud, koji se sam izdigao u moralnu okosnicu današnjeg pokvarenog svijeta, treba donijeti presudu o najvećoj hrvatskoj vrijednosti …o Domovinskom ratu u kojemu je izvojevana sloboda.

Presudu trebaju donijeti ljudi, koji nikada ne mogu shvatiti istinu…

više

OD ŠTROSIKE DO KOPIKE

Iz naše arhive/ objavljeno 29.11.2012.

tekst i foto: Emil Cipar
U Osijeku je sve drukčije, a opet nekako sve isto kao u Brodu. Kada nosim fotoaparat sa sobom, otkrivam puno simpatičnih detalja na pročeljima kuća iz secesijskog doba. A takvih je u Osijeku da ti pamet stane.

Osječani su susretljivi i rado pomažu strancu, ali nisu na strance baš tako navikli. Svaki Osječanin je bio u nekom drugom gradu Hrvatske, ali građani drugih gradova rijetko su bili u Osijeku.…

više

OSJEČKI DNEVNIK

Uoči skore promocije knjige “Ono malo duše” Emila Cipara u Osijeku – petak, 21.10.2016. u knjižari “Nova” na trgu Ante Starčevića, u 19 sati.

Iz naše arhive …objavljeno 09.11.2012. 

Piše: Emil Cipar
Današnji dan mjeseca studenoga i godine 2012. je jedan četvrtak  …osmi je dan u tom mjesecu. Od danas živim u Osijeku. Nikada prije nisam o tome razmišljao, ali eto …dogodilo se.

Osijek je metropola Slavonije. E sad …službeno on to nije, ali to Osječanima nije ni tako važno. Žive oni svoj život i ništa im ne znači što njihov grad nije glavni. Za njih on to jest, a mišljenje drugih ih baš niti ne zanima.…

više

TRINAESTI, ČARAPE …I TAKO TO

Iz naše arhive ….objavljeno 14.11.2012. Iz knjige “On malo duše/2015.

Piše: Emil Cipar
Osijek/Danas je trinaesti dan mjeseca studenog. Ima se nešto s tim trinaestim. Meni ne predstavlja ništa posebno. Datum kao datum. Da nešto posebno znači sigurno se ja ne bih rodio baš trinaestog dana u mjesecu.

Rekoh već u prvom prilogu Osječkog dnevnika kako se veselim susretu s Osječanima. Čuko je sa svoje strane već sklopio prijateljstva i u Donjem i u Gornjem gradu.…

više

OSJEČKI ZA POČETNIKE

Iz naše arhive/Objavljeno 16. prosinca 2012.

Piše: Emil Cipar
Osijek/
Kako vrijeme brzo prolazi. Prošlo je već šest mojih osječkih tjedana. Upoznah Osijek …ne u onoj mjeri u kojoj sam to želio, ali dovoljno dobro da ga uvrstim u ugodne uspomene.

Vrijeme mi je bilo naklonjeno, pa imah prilika dovoljno prošetati parkovima i ulicama …od Portaša do Čingoša, od Štrosike do Kopike, od Pampasa do Mačkamame…

Sve su to osječki nazivi osječkih dijelova grada.…

više

MOJ OSJEČKI DNEVNIK

piše: Jacky, allias Čuko
Draga moja teta Sonja,

evo mene opet. Nema jedna životinja danas šanse nastupiti u javnosti dok ne pokaže svoje zube. Ja imam mali problem, jer ne smijem pokazati svoje zbog toga što onih prednjih nemam. Otišli su u brojnim tučnjavama koje sam imao u svom burnom životu.

Bio sam duže vremena odsutan. Bili smo u Osijeku. Gazda bio tamo na liječenju, a ja sam pazio da sve prođe kako treba.…

više

NEKI NOVI KLINCI

Napisao: Emil Cipar
Svaka priča ima neki svoj početak. Trebala bi to imati i ova, ali ja nemam pojma kako ju početi.

I kada!!!

Moram to staviti na papir, već danima, tjednima, mjesecima…

Drugima savjetujem u sličnim situacijama …počni od početka, pa zašto bih i ja bio iznimka. Dakle …idemo redom i vratimo se…

više

DOBRO I ZLO

Osijek 12. 12. 12. u 12 sati. Nismo praznovjerni i ne vjerujemo u magiju brojeva, ali zanimljivo jest.

piše: Emil Cipar
Svako zlo za neko dobro …kažu! U neku ruku to je moto „Hrvatskog glasa Berlin“. Naučili smo karate tehniku, koristiti snagu protivnika, pretvarati negativnu energiju u pozitivnu.

Možda sam malo nejasan, ali jedan od prvih tekstova na HGB bio je tekst o narodnoj priči „Svako zlo za neko dobro“. Dobro …možete reći: Pa kako to izgleda u praksi?

E dobro! Evo ovako:…

više

ČVARAK I ŽUTE CIGLE

Piše: Emil Cipar
Prošlo već nekoliko tjedana moga boravka u Osijeku. Nisu to bili puni tjedni, jer preko vikenda sam bio u Brodu. Barem do sada sam bio, ali ovaj, nadolazeći, ostajem u Osijeku.

Sramota me je već da pored toliko rodbine koju imam u Osijeku, nikoga još nisam posjetio. Nikoga, osim nećakinje Ane s kojom se viđam svaki dan, što nije čudo,  jer Ana radi na istom odjelu u bolnici u kojega ja dolazim svaki dan na zračenje, a i stanuje nedaleko od mene.…

više