događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Tekst: Marija Juračić
„Hrkljuš“, kaže moj zet, a meni ta riječ zvuči nekako poznato pa upitno dižem obrve.
„Punice, nemate valjda sklerozu? Sjećate li se one čudne igre, gdje se sudionici lupaju po čelu, otimaju za neku krpenjaču i stalno viču – Hrkljuš?”
Ignoriram aluziju na sklerozu, jer ponekad mi ona dobro dođe pa ga molim da je pojasni.…
tekst: Katarina Pavlović
Prestao sam te voljeti, tiho… negdje između mojih šutnji, negdje između tvojih nemira…
Nisi primijetila odmah, jer nisi htjela priznati sebi i meni da sam prestao. Nisam namjerno, znaj to! Ne idi ovim ulicama misleći da sam na to pristao odmah, da sam to lako mogao!
Bila si svuda u meni, bila si moje sve. Izvlačila si iz mene moje najbolje. U meni si vidjela ono što ja nisam nikada mogao.…
piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
Homonimi (grč. homo=jednak, onoma= ime) ili istozvučnice riječi su istog izraza, a različitog značenja, dakle, jednako se pišu, ali nemaju jednako značenje.
Popratit ću to s nekoliko primjera:
Kosa – dio ljudskog tijela, kosa – alat za košenje trave
Završene su IV. Hrvatske svjetske igre – najveće amatersko sportsko natjecanje Hrvata iz cijelog svijeta
Iz priopćenja
Zagreb/ U subotu 22.srpnja, završene su 4. Hrvatske svjetske igre –amatersko sportsko natjecanje na kojemu sudjeluju Hrvati i njihovi potomci iz cijelog svijeta. Igre su službeno završene podjelom medalja najuspješnijim natjecateljima.
Preko tisuću ljudi s pet kontinenata sudjelovalo je u 4. Hrvatskim svjetskim igrama. Sudionici su, nakon petodnevnog natjecanja i druženja, više nego zadovoljni.…
tekst: Marko Jareb
Vrulje su centar mjesta. Ime je dobilo po vruljama što tu izviru. I samo mjesto neki zovu po tim vruljama.
Na Vruljama se skupilo društvo i međusobno razglaba, pritaču iz šupljega u prazno, kako bi znali reći naši stari.
– Ča mislite je li ki bacila za ve ča su napisani na noj ploči gori? – Stipe će.
– Na koj ploči? – upita uglas više njih.…
Pjesma “Nepomično more” pohvaljena je na ovogodišnjem Petrarca Festu, festivalu poezije koji se tradicionalno održava u Zagrebu u čast oca soneta F Petrarce.
Marija Juračić
Sanjala sam opet neka crna jedra
kormilo je prazno i samo se vrti
nepomično more, bez zvuka, bez vjetra
korak do ničega, do pakla, do smrti.
Nema ni zvijezda, nema niti ptica
misli nekud bježe, traže malu luku
okrutna je tama, samo izmaglica
u prazninu tmine pružila sam ruku.…
Tekst i foto: Josip Mayer
U Novom Vinodolskom uspješno je završila 5. smotra klapa pod naslovom „Klape va Srićinoj kući“.Točnije rečeno, dogodilo se to 15. srpnja 2017. godine s početkom u 20:30 sati, a u organizaciji i po pozivu, naše novljanske ženske klape „Puntape“ Novi Vinodolski i gospođe Snježane Kabalin koja i sama pjeva u udruzi. Pokrovitelji su bili Centar za kulturu Grada Novog Vinodolskog. i Turistička zajednica Grada Novog Vinodolskog.…
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”.
Naš stan, a posebno dvorište, postali su velikim okupljalištima. Tonćo i njegovo društvo stalno su negdje jurili po gradu, a on je dolazio samo na objede i na spavanje. Jednog dana mi je donijeo krasnu časničku sablju jugoslavenske vojske, a drugi puta dva stara revolvera iz prvog svjetskog rata. Iznad pivovare se uzdiže strmina od neke sive zemlje. Često smo uzimali neku staru krpu i sjeli na nju pa se niz tu strminu spuštali kao na sankama. To smo zvali “prljuga”. Oni su se i tih dana spuštali niz «prljugu», kad se iznenada pokazao otvor u nekakvu rupu.…
tekst: Slavica Jurčić
Svaki povratak kući je težak. Zna to ona. Umorna od puta gleda zlatna polja i sunce na zalasku.
Odlazak je još teži!
Te noći pred povratak u domovinu, Vjera je sanjala majku. U snu je osjetila miris kave i majčin nježni dodir na svome licu.
„Ajde, zlato moje, moraš u školu!” šaptala je majka i rukom prošla preko njenih leđa.…