tekst i foto: Alfred Matijašević
Stružec/ Dok šetam prirodom, pored obrađenih polja, normalno da ima i nenadanih susreta, koji se na neki način veoma brzo razriješe. Pa, tako i ovaj. I odmah mi u podsvijesti proradi neki čudni kliker i neka možda i normalna misao – Kako bi naš Čuko u ovome slučaju reagirao?! Da li bi bio hladnokrvan ili bi pak pokušao ovome zeki pomiješati brzine. Čudna misao ili samo puka radoznalost? Odgovor, zasigurno znade samo Čuko. Možda se i javi. Do tada, srdačan pozdrav iz Moslavine.
…
admin
BEZIZGLEDNA SLAVA
Rajko Glibo
Male glave jurcaju
Da se na brzake
Dosuču slave
Slava im na brzake ušla
Pa još brže izišla
Iz poluprazne glave
HOĆEŠ, NEĆEŠ!
ČUKINE PRIČE …Iz naše arhive/ objavljeno 27.11.2011./
piše: Jacky, alias Čuko
Draga moja teta Sonja,
Nisam ti se dugo javljao, jer vidim nisam ni potreban. A to baš nije fino …mogu ti reći. Prije par godina, sad ne znam ti ja te ljudske godine, koliko ih je bilo …ali prije nekog vremena kad nisi imala dopisnika, onda i Čuko bio dobar. Piši Čuko …super su tvoje reportaže! …pa Čuko ovo, pa Čuko ono…
Znam ja da nisam baš neki pisac, ali toliko koliko zna moj gazda, znam i ja. I još puno više nego on. Samo što sam ja…
KOMENTAR TJEDNA
Komentari na tekst ŽIVOT ZA PRAVDU objavljen 7. lipnja 2012.
Rajko Glibo/8.06.2012./Bravo, Nado! Zabranjeni intelektualci i pisci su Hrvatska, a ne prodane duše policijskih i njima sklonih vlastodržaca – šarlatana kao šipak punih zlih napasti.
Josip Mayer/9.06.2012./Tako je to draga Nado. Kad loše navike naših političara žele prevladati demokradski kriterij a to je nedopustivo. Za bolju pravdu i više poštenja hrvatskim …
VRIME I NEVRIME ZA JUDE I BRODE
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Jo judi ča je ova priroda i klima ćudjiva, nemore se ćovik ni snać na jedno vrime a ono te ka baton opali drugo i ajde ti budi u redu sa zdravjen u ove moje godine bez tlaka bez cukra bez kolesterola a prognoza te tuca u glavu. Ma svi znate da sve gre iz glave doduše nikiman gre iz guzice ma o njiman nećemo ovi put. Dunkve moran van pripovidit najnoviju štoriju o sinoć. Jučer je dan lipo počeja i parilo se da bi ja i moj kumpanjo Đeki mogli bacivat parangaliće ma vrag ne ore a ni kopa vengo uvik o zlu i barufama sanja. Nadija moj kumpanjo jedan parangal i mi se …
SVETI VID ILI VIDOVO
Kratka pisma iz domovine
piše: Marija Matijašević
Stružec/Danas se u selu Stružec, slavilo svetog Vida. Klečanje od 10:00 sati, a sveta misa u 11:00 sati. Crkvu sam dan prije ukrasila s bijelim ljiljanima, tako da je danas jako, previše mirisala. Kad je počela misa, odjednom su došla sva djeca iz škole, gdje su slavili zadnji dan škole. To je zadnji dan četvrtog razreda u selu, jer od petog idu ta djeca dalje u Popovaču. Lijepo ih je župnik sve postavio za doministrante, sa strane oltara. I tako su lijepo …
ZAUSTAVITE GENOCID
OTVORENO PISMO VLADI REPUBLIKE HRVATSKE: -ZAUSTAVITE GENOCID!
piše: Nada Landeka
Tek toliko da pojasnimo onima koji se nikad nisu bavili analizom riječi „genocid“ – po tumačenju iz Statuta međunarodnog kaznenog suda – genocid znači djelo počinjeno u namjeri da se u cijelosti uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina kao što su; ubijanje skupine, nanošenje teške ozljede ili duševne boli, namjerno podvrgavanje skupine životnim uvjetima kojima je cilj njezino potpuno ili djelomično fizičko uništenje, nametanje mjera s namjerom sprečavanja rađanja unutar skupine.…
MOJA ŠTIKLA
KOLUMNA POVODOM
piše:Sandra Marelja Muić
Pade još jedna glava. I to mala i nježna, naspram ovih drugih glava glavonjskih koje bi (su) trebale pasti. Nagovještaj pada, sada već bivše ministrice zaštite okoliša, zbio se početkom mjeseca kada je jadna sletjela na dičnu pozadinu takičući oko nekakve planinarske kuće u Zagorju u štiklama, i to dva puta. Jedino što se tada uspjela dignuti, a ovaj put je izbacila samu sebe tehničkim knock outom iz ministarske fotelje. Šteta, taj resor je zbilja jako živnuo kad ga je ona preuzela. Svaki tjedan …
PRIČA S POŽUTJELE SLIKE
Kratka pisma iz domovine
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Požutjela slika. Stoji već dugo na mojem radnom stolu. Slika mojeg IV. razreda. Stalno ju gledam i prisjećam se davnih, lijepih školskih dana. Od četvrtog razreda se dalje išlo u školu u Popovaču. Što nas tamo čeka? Nova škola, puno učitelja, puno predmeta. A što je bilo najteže? Putovati! Do Popovače je bilo 7 km. To znači, tko nema bicikla, a malo ga je tko imao, mora pješice. Tako i ja …pješice! Ubrzo je tata kupio stari biciklin “Rog”, …
BOMBUONI OD CUKRA DE UORZA
Dubravka Borić
Ko vapuor san niza kalu burdižala
i , rad’ gulozarije, zaboravila
ča me no mater
u barba Jokinu butigu bila poslala.
„Ivo, doj tuon molon
dvo- tri bombuona, od cukra de uorza.
Odovno tuot stoji…
…po neka grie doma! „…