Iz naše arhive/ objavljeno 29.09.2017.
U sjećanje i spomen na zarobljene, nestale, ubijene, preminule i preživjele Hrvate iz bugojanskog logora Stadion i njihove obitelji.
piše: Dragica Šimić
Danas sam tako umorna. Rado bih ostala kod kuće. Osjećam se iscrpljeno, bez atoma snage u sebi.
Svaki dan jurnjava, potraga za hranom, čekanje u redu pred Caritasom, kuhanje sa oskudnim namirnicama, čekanje pred logorom smrti.
Od stražara dobijam informaciju da moj suprug više nije tu.
– Znate li gdje je, pitam oboružana nadom da je živ ali vrlo dobro…
Berlin-New York-Salt Lake City-Zagreb/ Krenuli smo iz oblacima pokrivenog Berlina, u nedjelju, 23. veljače. Cijelu godinu iza planirano je ovo putovanja, taj moj treći odlazak u USA. Svi su se, igrom sudbine, u posljednje tri godine, odigrali upravo u ovo isto, zimsko vrijeme, s kraja veljače.
– Dječak poput njega je drugačiji, pomislila je mica, on me nježno podigne i brani me od one zločeste stare sive mačke, taj dječak mi je spasio život.
Kad bih mogla proći kroz smaragdne gore