Marijana Dokoza
Kad je bila sreća imala je sličnost jednoj ljetnoj večeri
Nosila je krunu od sjajnih zvijezda
Odjeću skrojenu od mjesečevih želja
Kad je bila sreća,
još u san je udarala.
Utopljena u nježnosti tih udaraca
Nije me htjela vidjeti iako je pored mene prolazila
Niti me okrivila svojom pojavom…
