foto: Sandra Marelja Muić
Zadar/Zlati se obzorje ponad crkve svetog Šimuna na ulazu u grad. Još jedan prođe dan…
admin
AMPUTACIJA USPOMENA
Ivica Smolec
Zavjesom prigušio mjeseca romansu
kojom je odzvanjalo polje u bjelini.
S ljubavlju i s “laku noć” pozdravio brezu
i ostavio ju da sniva u tišini.
Lijek je kao sudbina kliznuo niz grlo,
legao sam skupiti i hrabrost i snagu.
Ne znam što me čeka kad napustim javu,
al’ najviše bih volio sanjat’ svoju dragu.…
PISMO POVRATNIKA
piše: Ivek Milčec
Kako vrijeme brzo leti. Ne samo dani, tjedni, mjeseci nego i godine.
Evo, nama je, mojoj zakonitoj i meni, već 10 godina odkako smo se na kratko, svega nekoliko mjeseci, iz Berlina preselili u München da bi se prije devet godina za stalno vratili u naš Zagreb i hrvatsku domovinu bez onoga; pola godine vani a pola godine doma. Kak se veli ni tu ni tam.…
VARAŽDIN, GRAD ANĐELA
MOJE RAZGLEDNICE – VARAŽDIN (Prvi dio)
Tekst i foto: Marijana Šundov
Dana 11.listopada 2015. – Sjećanje je čudesna stvar. Iza prozorskih stakala vjetar nemilosrdno povija grane topole. Ipak, još stabla ne daju vjetru svoje lišće, više ga ima u krošnjama nego ispod njih. Niske temperature došle su gotovo preko noći sa vjetrom i kišom. I tako je danas u cijeloj Hrvatskoj. Međutim, ja sam u mislima u suncem okupanom gradu, a ljeto još traje. Dugujem čitateljima i sebi tekst o Varaždinu koji sam posjetila tijekom Špancirfesta.…
18. OSJEČKI JESENSKI SAJAM
Tekst i foto: Slavko Žebić
Prošloga vikenda u Osijeku, na sajamskom prostoru Pampas, održan je 18. Osječki jesenski sajam, koji je na više od 5 tisuća četvornih metara okupio 180 izlagača iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja, Austrije, Bosne i Hercegovine, Mađarske i Poljske, a u tri dana sajamske priredbe zabilježeno je 30. tisuća posjetitelja iz Osijeka i okolice i svih 5 slavonskih županija. Od ravnateljice Sajma, Nade Maglaić, saznali smo da su tvrtke iz Vojvodine, inače stalne sudionice na Jesenskom sajmu, otkazale učešće zbog migrantske krize i problema na graničnim prijelazima.…
MOJE PJESME
Roko Dobra
Inače, moja je poezija, sve od njenih početaka, bila autoreferencijalna, a što će reći da je svaka moja pjesma temeljena na stvarnom doživljaju ili događaju. Kažem, nikad ništa, u sferi poezije, nisam napisao a da je to bilo isključivo produktom puke mašte ili čega nasumce, izmišljenog, odnosno umišljenog.
A da je to uistinu tako i da ovo nije tek prenemaganje mojih poznih godina, pritisnuto kojekakvim nevoljama i bolestima otkako znam za sebe, neka posvjedoči ova moja jedna rana pjesma pod naslovom:…
KAD PRISTIŽU USPOMENE
piše: Dragica Šimić
Uvijek se jave u kasno ljeto, kad dvorišta bivaju kao poluizgorene stepe i trava pod nogama šušti suho i beživotno. I kao što se čovjeku pojave sjedine u godinama zrelosti tako i na granama, u krošnjama izranja zeleno- žuto, smeđe obojano lišće. Sve obavije neka tišina iščekivanja kao da je samo pitanje vremena kad će doći i u kojem obliku.
Tišinom mi obzori kažu da je ponovo vrijeme odumiranja i onda poljem, iz šume, valjajući se u nekoj tihoj, sporoj igri, puze…
VENI, VIDI, VICI!
piše: Simona Zuber
Huuh, ima tjedan od kada se ne čitamo!
Znaš kako je ne moram ti pričati …Kuća pos´o, pos´o kuća i eto još jedan ponedjeljak na vratima!
Hej, jesi li u svoj zbrci i strci primjetio da je stigla jesen ? Onako hrabro, nezvana sama pokucala svima na vrata.
Baš sam razmišljala o tome ovih dana i zaključila kako je samoća jedno predivno stanje!…
ZNAM DA IH VIDIŠ I TI …
piše: Viktorija Banić
Subotnje prijepodne. Pod tramvaja išaran kapima prve prave jesenske kiše pobjegle sa sklopljenih kišobrana. One veće i teže kapi nalaze svoj put do lokvica od mokrih cipela i u njima presijecaju zarobljenu i zaboravljenu prašinu proteklog ljeta.
Umirujuće ritmično ljuljanje i zastajkivanje između dva stajanja. Zrak zasićen i gust, mokar. Ispunjen zvukovima mobitela, prometa i ponekim riječima istrgnutim iz konteksta više ili manje smislenog razgovora nepoznatih suputnika.…