događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Slavica Sarkotić
Htjela sam vas zagrliti, dočeka me kamen
Iz obližnje živice zapahne loboda
Poslijepodne, omorina, tužnog križa znamen
U blizini negdje žuborila voda
I ruke i oči pokrio vam mramor
Ostalo je ono što tek srce pamti
Daleko je ulica, buka, vika, žamor
Tek po koja svijeća na vjetru zaplamti…
piše: Stjepan Poljaković
Na početku moram zahvaliti mome tati i Goranu Ivaniševiću na dvjema važnim lekcijama.
Moj mi je tata ne jednom prepričavao kobnu utakmicu na Europskom prvenstvu u nogometu u Beogradu 1976. godine.
Jugoslavija je vodila protiv Njemačke s 2:0 nakon prvog poluvremena. Tata je radio u Njemačkoj. U njegovom društvu bio je jedan Nijemac koji je bio na rubu plača, a na kraju utakmice na rubu…
Krajem lipnja pravac Krivošije ili Cuce!
Već zamišljam naša jutra na svježem planinskom zraku. Budim se uz cvrkut ptičica, suprug smrknuta lica mrmlja kako su turisti manje naporni od muha i komaraca, a dječica se pokrivaju jastukom po glavi, moleći i nas i ptičice za malo tišine
Piše: Snježana Akrap- Sušac
Sve je počelo čitanjem ožujskog broja „Hrvatskog glasnika“. Naime, urednica je spomenula kako je uplovljavanjem broda „Berlin“ počela sezona. Naglo sam problijedjela, a pred očima mi se stvoriše stotine turista.
Gužva, ne možeš na miru popiti kavu, posvuda „palice“ za samofotografiranje ili modernije- za „selfi“ ( ako u jednoj rečenici ne upotrijebiš makar tri engleske riječi, onda si seljačina kojeg svi gledaju sa sažaljenjem).…
tekst: Nikola Šimić Tonin
Usred stare viteške mahale jedna roda donese, najblaže rečeno, čudnu odluku; stavi u stanje mirovanja svoj status ptice selice, aktiviravši preinačeni usud bivstvovanja ptice stanarice.
Ali – uvijek postoji netko ali – prozvana roda ne zadovolji se tim otklonom od prirode, prihvaćajući bez zadrške pažnju i milodare djece, ozbiljno se okomivši na jedan stariji par na čijem se krovu i ugnijezdila……
Prvi puta objavljeno na “Hrvatskom glasu Berlin” 30. prosinca 2010
Mali jezični savjeti
od Časopis Jezik
Zrcalo je hrvatska riječ praslavenskoga podrijetla. Nalazimo ju u slovenskom, češkom, poljskom, ruskom i u makedonskom jeziku. Korijen joj je u glagolu zrijeti, što znači vidjeti, gledati. U svim se starijim hrvatskim rječnicima nalazi samo zrcalo, kao i u većine starih hrvatskih pisaca.
Iako je zrcalo je u hrvatskom jeziku starija riječ od ogledala, ogledalo je u 20. st. potiskivalo zrcalo pa je zrcalu upotreba zbog toga neopravdano smanjena. U Razlikovnom…
foto: Sanja Husajina
tekst: Sonja Breljak
Berlin/13. lipanj je Blagdan svetog Ante, jednog od najomiljenijih katoličkih svetaca. U crkvama širom Hrvatske vjernici su se okupili na blagoslov djece upućujući molitve Portugalcu koji je svetim proglašen samo godinu dana nakon svoje smrti. Tako je bilo i u crkvi svetog Sebastiana, sjedištu Hrvatske katoličke misije Berlin. Roditelji i djeca su ispunili crkvene klupe.…
